Slobodan Trninić snimatelj

1. Početna
2. Snimatelji
3. Slobodan Trninić

Datum i mjesto rođenja: 14. siječnja 1953., Banja Luka, Bosna i Hercegovina

Snimatelj, diplomirao na ADU 1979. godine. Prvi igrani film u hrvatskoj kinematografiji snima 1991. godine, koprodukciju Virdžina (Srđan Karanović) gdje je zapažen njegov snimateljski rad i nagrađen na specijalističkom festivalu filmske kamere u Bitolju 1991. godine Zlatnom plaketom. Za Rajka Grlića snima iste godine film Čaruga koji ga među filmskim kolegama afirmira kao snimatelja visokoga svjetskog standarda. Nakon toga slijedi film Zlatne godine ( Davor Žmegač,1993) koji je mješavina crno-bijele tehnike i boje. U crno-bijelom dijelu gdje se prikazuju sedamdesete godine prošlog stoljeća donosi izražajnu fotografiju punu ugođaja, a u dijelu filma u boji poprilično bezličnu, prosječnu sliku. Za snimateljski rad u tom filmu nagrađen je Zlatnom Arenom na filmskom festivalu u Puli 1993. godine. Za Žmegača snima 1995. godine Putovanje tamnom polutkom, što je njegov slab snimateljski uradak. U filmu Puška za uspavljivanje (Hrvoje Hribar, 1997), snimateljski rad je vrlo zadovoljavajući. Ono što posebice obilježava Senečićev film Dubrovački suton (1999) je dokumentaristički snimateljski stil, snimanje kamerom iz ruke. Snimatelj je koprodukcijskog filma Rajka Grlića Josephine (2000) u kojem je njegova fotografija vrijednija sastavnica tog filma. U filmu Dejana Aćimovića Je li jasno, prijatelju (2000) kamera u prostorima zatvora svjetlošću, bojom i dinamikom vrsno sugerira svu sumornost takvog života. Zapažen je njegov snimateljski rad u Juranovom Potonulom groblju (2002), filmu izvorno snimljenom na super16 mm filmu i prebačenom na 35 mm vrpcu. U Konjaniku (Branko Ivanda, 2003) Trninić ponavlja svoj uspjeh iz Čaruge jer njegova fotografija znatno obogaćuje taj povijesni film. Od novijih filmova snima Hadžićev Doktor ludosti (2003), Pušća Bistra (Filip Šovagović, 2005) i Karaulu (Rajko Grlić, 2006). Poprilično radi i izvan Hrvatske (Bosna i Hercegovina, Srbija, Slovenija, SAD i dr.), surađuje i na dokumentarnim filmovima, snima za televiziju. Ponekad, u snimanju scenarističko i režijski slabijih projekata, njegova nadarenost, nažalost, ne dolazi do izražaja. Šteta!