Godina proizvodnje: 2011.
Trajanje: 115 minuta
Tehnika: DCP, 35 mm, boja
Filmski rod: Igrani film
Režija:
Čakić Veselič, Biljana
Produkcija:
Inter film
Hrvatska radiotelevizija
Snimatelj:
Trninić Slobodan
Sinopsis:
Sredovječna Vjera Kralj (Ksenija Marinković) prevoditeljica je iz Osijeka koja u jesen i zimu 1991. godine na prvoj liniji bojišta čeka sina Krstu (Hrvoje Perc). Vjerin suprug Tomo (Sreten Mokrović) kukavički se sklonio u Zagreb, pa ona sama u njihovoj razrušenoj kući na prvoj crti čeka povratak sina dragovoljca. U gradu zahvaćen ratnim kaosom Vjera kao sudski tumač za njemački jezik susreće različite ljude, među kojima su i u nju zaljubljeni Brko (Goran Navojec) te senzibilni Johann Gross (Nenad Cvetko), podunavski Nijemac koji čeka povratak svog dečka, također pripadnika Hrvatske vojske. Dok joj Gross pripovijeda o povijesti svoje obitelji u 20.stoljeću, Vjera prikuplja novac za kupnju pancirnog prsluka za koji vjeruje da bi njen sinu mogao spasiti život.
Uloge:
Ksenija Marinković (Vjera Kralj), Nenad Cvetko (Johann Gross), Hrvoje Perc (Krsto Kralj), Sreten Mokrović (Tomo Kralj), Vera Zima (Mara), Goran Navojec (Brko), Neven Paleček Papageno (Drago), Bojan Navojec (Mikloš), Darko Milas (mladi gazda), Sandra Lončarić Tankosić (Stella), Vilim Matula (humanitarac), Božidarka Frait (majka mladog gazde), Mladen Vulić (bradonja br. 1), Barbara Prpić (novinarka), Aljoša Vučković (šarmantni gospodin), Draško Zidar (bradonja br. 2), Dunja Sepčić Bogner (strankinja), Andrej Dojkić (tetovirani mladić), Ana Šetka (Vojvodina djevojka)
Zemlja proizvodnje:
Hrvatska
Scenarij:
Lydia Scheuermann Hodak, Branko Šömen, Biljana Čakić Veselič
Glazba:
Montaža:
Veljko Segarić
Scenografija:
Marko Ivezić
Kostimografija:
Željka Franulović
Komentar:
Temeljen na zbirci pripovjedaka "Frezije i još ponešto" osječke književnice i prevoditeljice za njemački jezik Lydije Scheuermann Hodak, dugometražni igrani prvijenac suscenaristice i redateljice Biljane Čakić Veselič bizarna je i neartikulirana ratna drama u koju je ugurano koješta, od iznenađujuće stereotipne slike ratom zahvaćenog Osijeka te njegovih građana i branitelja, preko generacijske bračne drame prouzročene nedostatkom ljubavi, razumijevanja i poštovanja, do gej-melodrame kroz koju se nalik prozi Ljudevita Bauera pokušava provući i tragična sudbina podunavskih folksdojčera. Dodatni su nedostaci gomilanje stereotipa, klišeja i trivijalne sentimentalnosti u profiliranju likova i njihovih međuodnosa i u obiteljskim i u ratnim dramskim situacijama, patrijarhalnost i anakronost kao dominantna obilježja cjeline, problematična idejna doslovnost i prizemnost, ideološka tezičnost, konzervativnost i retrogradnost kao i poruka da su se i oni dručiji tijekom Domovinskog rata pokazali kao pravi ljudi i prihvatljivi građani Hrvatske, iako su pripadnici manjine i po nacionalnosti i po seksualnoj orijentaciji.
Početak prikazivanja: premijerno 21. srpnja 2011. godine na pulskom filmskom festivalu, redovita kino-distribucija 17. svibnja 2012. godine
Nagrade i festivali:
58. Pula Film Festival 2011. godine – Nacionalni program
Ukoliko primjetite netočne informacije ili pak imate ideju kako bi se ovu bilješku moglo unaprijediti, svakako nam javite.