Živjeće ovaj narod film

1. Početna
2. Filmovi
3. Živjeće ovaj narod

---

Godina proizvodnje: 1947

Trajanje: 92 minute

Tehnika: 35mm standard, c/b

Filmski rod: Igrani film

---

Režija:
Popović, Nikola

Produkcija:
Jadran film

Snimatelj:
Miletić Oktavijan

Sinopsis:
U zapadnoj Bosni, u podgrmečkom kraju, izbija ustanak protiv njemačkih okupatora i ustaša. Narod tog kraja zahvaćen je oslobodilačkim entuzijazmom te podupire lokalne partizane. Mlada seoska djevojka srpske nacionalnosti, Jagoda, zaljubi se u partizanskog komesara, Hrvata Ivana, specijalista za miniranje željezničkih pruga...

Uloge:
Vera Ilić (Jagoda), Siniša Ravasi (Ivan), Fran Novaković (djed Ilija), Carka Jovanović (baba), Nikola Popović (profesor), Vaso Kosić (Obrad), Miša Mirković (partizanski kurir Mićo), Dobrica Milutinović (djed Vuk), Emil Kutijaro (partijac), Joža Gregorin (Milan), Aleksandar Stojković (Krljo), Milutin Jasnić (Brko), Mato Grković, Vjekoslav Afrić (drug Tito) i dr.

Zemlja proizvodnje:
Federativna Narodna Republika Jugoslavija (Narodna Republika Hrvatska)

Scenarij:
Branko Ćopić

Glazba:
Fran Lhotka

Montaža:
Radojka Ivančević

Scenografija:
Miomir Denić

Kostimografija:

Komentar:
Živjeće ovaj narod službeno je prvi igrani film hrvatske poslijeratne kinematografije, a režirao ga je beogradski kazališni redatelj i glumac Nikola Popović koji je režiju studirao u Berlinu kod Maxa Reinhardta i Ervina Piscatora. Riječ je tzv. filmu-freski, panoramskom prikazu narodnog ustanka, s mnoštvom likova i revolucionarnim patosom. Film slavi tadašnju temeljnu ideološku parolu bratstva i jedinstva kroz ljubavnu naklonost neuke, no srčane bosanskosrpske djevojke Jagode i školovanog hrvatskog komunista Ivana, pri čemu je posebno zanimljivo da Jagoda brani Ivana od objeda seoskog kulaka da je s ustašama, čime se film eksplicitno suprotstavlja srpskošovinistièkoj tezi po kojoj su svi Hrvati ustaše. Dominantno suverena Popovićeva režija, potpomognuta vizualnom izražajnošću fotografije Oktavijana Miletića i nadahnutim spletom dirljivo patetičnih partizansko-revolucionarnih pjesama (i plesova), lakoćom uzdiže Živjeće ovaj narod do uzornog filmskog primjerka revolucionarne retorike, superiornog većini kasnijih ostvarenja tog usmjerenja. Kad se tome doda i fin tretman humornih elemenata, sasvim je jasno da je riječ o ostvarenju koje je desetljećima bilo nepravedno podcjenjivano.

Dozvola za prikazivanje: od 22. prosinca 1947.