Vjekoslav Vrdoljak snimatelj


Datum i mjesto rođenja: 28. kolovoza 1954., Zagreb


Snimatelj, apsolvirao je studij filozofije i komparativne književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te diplomirao studij filmskog i TV snimanja na Akademiji dramskih umjetnosti 1981. godine. Radio je kao fotoreporter, a na filmu kao fotograf, pomoćnik snimatelja, snimatelj u koprodukcijskim ekipama sve do 1988. godine kada samostalno snima film svog oca, Antuna Vrdoljaka, Glembajevi za koji je nagrađen Zlatnom medaljom na festivalu kamere u Bitolju. U njemu je jasno vidljiv kultivirani vizualni stil i dobrim dijelom upravo zahvaljujući kameri film se oslobodio teatralnog obilježja. Sljedeći film koji snima je Karneval, anđeo i prah (Antun Vrdoljak, 1989) gdje je fotografijom uspješno dočarao svijet Marinkovićevih novela. U 1991. godini za kamerom je u Papićevu filmu Priča iz Hrvatske i u Šorakovu Vrijeme ratnika. Jednoličan, relativno nezanimljiv krajobraz u Šorakovu filmu Vrdoljakova kamera dinamizira, i pretvara ga u dramski čimbenik. U Gospi (Jakov Sedlar, 1995) vrsno je objedinio dva snimateljska pristupa, dokumentaristički i igrani, a u filmu Nausikaja (Vicko Ruić, 1995) pokazuje umijeće u više stiliziranoj, estetiziranoj fotografiji. Za snimateljski rad u ovom filmu Vrdoljak je dobio Zlatnu Arenu i priznanje Kodaka na pulskom festivalu 1996. godine. Ta dva filma donijela su mu i visoko priznanje, godišnju nagradu Vladimir Nazor 1995.godine. Slijede filmovi Božić u Beču (Branko Schmidt, 1997) koji se odlikuje možda djelomice i «prelijepom» fotografijom, te Kad mrtvi zapjevaju (Krsto Papić, 1998). Zlatnom Arenom za kameru, kao i Kodakovom nagradom nagrađen je za fotografiju u filmu Garcia (Dejan Šorak, 1999) na Filmskom festivalu u Puli 1999. godine. Film je izvorno snimljen na super 16 mm filmskom formatu pa prebačen na 35 mm filmsku vrpcu vrhunski otkrivajući svu Vrdoljakovu umješnost u prilagodbi filmske fotografije priči i radnji filma. Nakon toga snima Srce nije u modi (Branko Schmidt, 2000) i Holding (Tomislav Radić, 2004). Snimateljsku umješnost Vrdoljak pokazuje u očevu filmu Duga mračna noć (2004) koji mu je svojom epskom temom omogućio široki raspon izražavanja filmskom slikom, od dokumentarizma do stilizacije, od eksterijernih spektakularnih do interijernih komornih scena. Slijedi Šorakov film Dva igrača s klupe (2005) za koji je još jednom na pulskom filmskom festivalu 2005. godine nagrađen Zlatnom Arenom i nagradom tvrtke Kodak, te Put lubenica (Branko Schmidt, 2006). Snimio je niz dokumentarnih filmova i brojne vrlo uspješne promidžbene filmove.


Božić u Beču

Godina: 1997

Garcia

Godina: 1999

Glembajevi

Godina: 1988

Gospa

Godina: 1995

Holding

Godina: 2001

Kad mrtvi zapjevaju

Godina: 1998

Nausikaja

Godina: 1995

Priča iz Hrvatske

Godina: 1991

Srce nije u modi

Godina: 2000

Vrijeme ratnika

Godina: 1991

Put lubenica

Godina: 2006

Duga mračna noć

Godina: 2004.

Dva igrača s klupe

Godina: 2005.

Kradljivac uspomena

Godina: 2007.

U zemlji čudesa

Godina: 2009.

Nadopunjavanje informacija

Ukoliko primjetite netočne informacije ili pak imate ideju kako bi se ovu bilješku moglo unaprijediti, svakako nam javite.