Godina proizvodnje: 2009.
Trajanje: 93 minute
Tehnika: 35 mm, boja
Filmski rod: Igrani film
Režija:
Šorak, Dejan
Produkcija:
Hrvatska radiotelevizija
Tivoli-Filmprodukció
Snimatelj:
Vrdoljak Vjekoslav
Sinopsis:
Negdje u Zapadnoj Hercegovini, na vojnom poligonu NATO-saveza, bistra i senzibilna devetogodišnja Alica (Marija Stjepanović) sa stricem Valentinom (Borko Perić) skuplja čahure i krhotine granata čijom preprodajom na crnom tržištu Valentin planira zaraditi određeni novac. No, na metalu ima i osiromašenog urana, od posljedica djelovanja kojeg se Valentin ubrzo smrtno razboli i nedugo potom umre. Kad i Alica s majkom Ružom (Dora Lipovčan) posjeti liječnika, pokaže se da je i djevojčica bolesna te da joj treba skupa operacija. Da bi zaradila potrebnih 5 tisuća eura, mlada udovica Ruža otputuje u Njemačku gdje se počne baviti prostitucijom. A Alica dospije u Zagreb, gdje će kroz susrete s različitim osobama, sve do slikovitog klošara Rome (Franjo Kuhar), započeti njeno lutanje „zemljom čudesa“.
Uloge:
Marija Stjepanović (Alica), Franjo Kuhar (Roma), Dora Lipovčan (Ruža), Borko Perić (Valentin), Goran Bogdan (Josan), Nataša Janjić (Dunja), Rene Gjoni (Steven), Marija Škaričić (strina), Lena Politeo (baba), Tarik Filipović (profesor), Marija Tadić (Mira), Goran Grgić (gospodin), Predrag Vušović (prosjak), Marin Arman Grbin (Valentinov sin br. 1), Bruno Pantelić (Valentinov sin br. 2)
Zemlja proizvodnje:
Hrvatska, Mađarska
Scenarij:
Dejan Šorak
Glazba:
Mate Matišić
Montaža:
Veljko Segarić
Scenografija:
Mario Ivezić
Kostimografija:
Doris Kristić
Komentar:
Godine 2009. na pulskom festivalu nagrađena Zlatnim Arenama za najbolju sporednu žensku ulogu (Lena Politeo) i kostimografiju, egzistencijalna drama Dejana Šorka svojevrsna je posveta filmu „Alice u gradovima“ Wima Wendersa, pa i varijacija istog. Od imena male protagonistice preko jedne fotografije kao bitnog dramskog motiva do naglašenog socijalnog konteksta i protagonističina zaštitnika u liku jazzera-klošara koji je nekad živio u Americi, redatelj u zanimljivijim segmentima praktički prepisuje Wendersovo remek-djelo, dok u ostatku varira njegove motive i značenjske slojeve poput propitkivanja osobnog i nacionalnog identiteta, otkrivanja ovdje izrazito turobne društvene stvarnosti, semantike filma ceste kao doslovnog i prenesenog traganja za vlastitom osobnošću. Pritom cjelinu nepotrebno i kontraproduktivno opterećuje doslovnostima i banalnostima, a film je vrlo slabo napisan, u prvoj polovini traljavo režiran, većinom teatralno i neuvjerljivo glumljen te semantički odveć doslovan i gdjekad iritantno naivan i artificijelan. Problematična je i autorova odluka da u film na prilično trivijalan način utrpa što više nepodnošljivo pesimističnih, turobnih i mračnih detalja iz nevesele domaće stvarnosti, kao i da se površno dotakne niza motiva poput pedofilije, kritike zdravstvenog sustava i socijalne neosjetljivosti, psihotičnog PTSP-ovca koji se okreće kriminalu, općeg rasapa svih društvenih vrijednosti, napokon i dekadentna života u Zagrebu u kojem nema i ne može biti sluha za beskućnike i siromahe.
Početak prikazivanja: premijerno na pulskom festivalu 21. srpnja 2009. godine, redovita distribucija 12. studenog 2009. godine
Nagrade i festivali:
Pulski filmski festival 2009. godine – Zlatne arene za najbolju sporednu žensku ulogu i najbolju kostimografiju
Festival mediteranskog filma u Montpellieru 2009. godine – Službena selekcija
CinePécs V. Moveast Film Festival 2009. godine
Dani mediteranskog filma u Heidelbergu 2010. godine
Ukoliko primjetite netočne informacije ili pak imate ideju kako bi se ovu bilješku moglo unaprijediti, svakako nam javite.