Put lubenica film


Godina proizvodnje: 2006

Trajanje: 87 minuta

Tehnika: 35 mm, boja

Filmski rod: Igrani film


Režija:
Schmidt, Branko

Produkcija:
Hrvatska radiotelevizija, Telefilm

Snimatelj:
Vrdoljak Vjekoslav

Sinopsis:
Povučeni Mirko (Krešimir Mikić) bivši je hrvatski branitelj i narkoman obolio od PTSP-a, šutljiv i naglašeno asocijalan momak koji u Bosanskoj posavini sudjeluje u trgovini ljudima preko rijeke Save. Trgovinu organizira bezobzirni lokalni kriminalac Gojko (Emir Hadžihafizbegović), a pored gangstera zvanog Pauk (Zijah A. Sokolović), vlasnika nedalekog bordela, i njegovog najbližeg suradnika, grubog i na oružju lakog Sekija (Leon Lučev), u svemu sudjeluje i Mirkov stric, mjesni policajac Čale (Ivo Gregurević). Nakon što se jednog dana pri prelasku rijeke prevrne čamac pun Kineza, tragičnu smrt u Savi izbjegne jedino mlada Kineskinja (Mei Sun). Nakon što joj pruži utočište, Mirko će se s Kineskinjom postupno početi zbližavati, a njegove promjene u ponašanju privući će pozornost mladog Mehe (Armin Omerović), ali i Gojka i Pauka.

Uloge:
Krešimir Mikić (Mirko), Mei Sun (kineska djevojka), Ivo Gregurević (Čale), Armin Omerović (Meho), Leon Lučev (Seki), Emir Hadžihafizbegović (Gojko), Zijah A. Sokolović (Pauk), Slobodan Maksimović (Edo), Darijo Veličan (čovjek s paralizom), Elena Dlesk (Ruskinja br. 1), Dora Lipovčan (Ruskinja br. 2), Filip Šovagović (Lak)

Zemlja proizvodnje:
Hrvatska

Scenarij:
Branko Schmidt, Ognjen Sviličić

Glazba:
Miroslav Škoro

Montaža:
Hrvoje Mršić, Vesna Lažeta

Scenografija:
Mladen Ožbolt

Kostimografija:
Željka Franulović

Komentar:
Godine 2006. ovjenčana Zlatnim arenama za najbolju glavnu mušku ulogu (Krešimir Mikić), scenografiju i ton, kao i nagradom pulske kritike, te iste godine na Međunarodnom filmskom festivalu u Dubrovniku nagrađena kao najbolji film, egzistencijalistička drama Branka Schmidta temeljena je na istinitim tragičnim događajima kada se u rijeci Savi utopilo dvanaestoro ilegalnih imigranata, događajima koje je u priču uobličio Ivo Gregurević. Posrijedi je oporo, ugođajem efektno tjeskobno, prilično sugestivno režirano i vrlo atmosferično djelo intrigantne i aktualne teme, čijoj kakvoći pridonosi i dojmljiva fotografija Vjekoslava Vrdoljaka. U suradnji suscenarista Ognjena Sviličića Schmidt vješto dramaturški i narativno vodi priču i likove, kreira njihove psihološki iznijansirane karaktere i zanimljive međuodnose, kao i nekoliko efektnih sporednih likova, te stvara cjelinu solidnog ritma i razmjerno impresivnog vizualnog prosedea. U liku opsesivno-kompulzivnog antijunaka Mirka, mladića koji se mučen naslućivanim osobnim demonima povukao u samoću i tišinu te koji neprekidno pali i gasi svjetlo u svojoj nastambi, izvrsni Krešimir Mikić ostvario je jednu od svojih najboljih uloga. U nedostatke se mogu ubrojiti dosta predvidljiv razvoj događaja, donekle maniristički nastupi Emira Hadžihafizbegovića i Leona Lučeva te dobrano ishitrena i pomalo nezgrapna nasilna završnica.

Početak prikazivanja: siječanj 2007. godine

Nagrade i festivali:
Pulski filmski festival 2006. godine – Zlatne arene za najbolju glavnu mušku ulogu, scenografiju i ton, te Nagrada kritike
Međunarodni filmski festival Dubrovnik 2006. godine – nagrada za najbolji film
13. Festival mediteranskog filma u Tetouanu 2007. godine – Grand Prix
31. Međunarodni filmski festival u Clevelandu 2007. godine – nagrada za najbolji film
28. Međunarodni festival mediteranskog filma u Montpellieru 2007. godine – nagrade Zlatna Antigona za najbolji film i najbolju glazbu