Godina proizvodnje: 2010
Trajanje: 78 minuta
Tehnika: 35 mm, boja
Filmski rod: Igrani film
Režija:
Sviličić, Ognjen
Produkcija:
Maxima Film u suprodukciji s Kinoelektron (Francuska) i u suradnji s Hrvatskom radiotelevizijom
Snimatelj:
Šamanović Vedran
Sinopsis:
Senzibilna Francuskinja Martina (Maya Sansa) i pomalo nezainteresirani Amerikanac Peter (Bristol Pomeroy) otuđeni su supružnici koji u spašavanju braka i obnavljanja bliskosti stižu na odmor na hrvatsku obalu. Smješteni u hotelu na Pagu, Martina i Peter nakon nekoliko dana počnu shvaćati da umjesto željenog zbližavanja njihov odnos sve više pogoršavaju nove svađe i emotivna distanciranost. Vjerujući da bi izlet na Velebit mogao popraviti stvari i razbiti dosadu, Martina prihvati poziv Francuskinje Angele (Sylvia Kristel) i njenog suputnika Didiera (Christian Marin) za zajednički odlazak u planinu. No ondje će se odnosi između Martine i Petera još više pogoršati, jer će nju pokušati zavesti grubi i sirovi lokalni vodič Stipe (Leon Lučev). A sve će se dodatno zakomplicirati kad inače staloženi Peter zbog ljubomore postane agresivan i kad bude ugrožen Martinin život.
Uloge:
Maya Sansa (Martina), Bristol Pomeroy (Peter), Leon Lučev (Stipe), Sylvia Kristel (Angela), Christian Marin (Didier), Vicko Bilandžić (Ivica), Michaël Abiteboul (Marcel), Virgile Bramly (Jean), Alen Šalinović (Mladen), Mijo Jurišić (mladić u autobusu), Josip Zovko
Zemlja proizvodnje:
Hrvatska, Francuska
Scenarij:
Ognjen Sviličić
Glazba:
Montaža:
Vjeran Pavlinić
Scenografija:
Mladen Ožbolt
Kostimografija:
Blanka Budak
Komentar:
Egzistencijalna drama premijerno prikazana na festivalu u Puli 2010. godine najslabije je ostvarenje u dosadašnjoj karijeri scenarista i redatelja Ognjena Sviličića. Odlučivši se donekle odmaknuti od svojih prepoznatljivih tema odnosa urbanog i ruralnog u hrvatskom društvu, te se pozabaviti bračnom dramom smještenom u realističan kontekst i efektnu prirodnu scenografiju dalmatinskog zaleđa naseljena (i) grubim gorštacima, Sviličić je izravnije progovorio i o ksenofobiji, odnosno o univerzalnom nerazumijevanju drugog i drugačijeg. Pri tome se u dobroj mjeri oslonio na stereotipe, kako u psihološkom profiliranju karaktera i motivaciji likova, tako i u prikazu odnosa među njima i u oslikavanju bračnih tenzija. Prenaglašavanjem krajnosti suprotstavljenih polova na kojima se ovaj put nalazimo "mi" Hrvati i "oni" iz bijelog svijeta, Sviličić prelako otklizava na teren trivijalnosti, banalnosti i šovinizma. Pojednostavnjeno i tezično bavljenje stereotipnim načinima na koje "mi" vidimo i doživljavamo "njih" i obratno dodatno je hiperbolirano karikaturalnim likom Stipe u vrlo slaboj izvedbi Leona Lučeva, čime se apostrofira primitivizam i nekakva primordijalnost tog "našeg", dok su stranci predstavljeni kao otuđene osobe labava morala, skloni preljubu, vjerskom fanatizmu itd. Čak i tako površno i traljavo postulirani likovi ne ponašaju se u skladu sa svojim temeljnim osobinama, a cjelina pati i od izrazite dramaturško-narativne neurednosti i površnosti, zanemarivanja sporednih likova, neuvjerljivih glumačkih nastupa i tehnički nekvalitetnog zvuka.
Festivali:
Film je 2010. godine prikazan u nacionalnom programu 57. pulskog festivala te u programu Focus 21. Cottbus Film Festivala.
Ukoliko primjetite netočne informacije ili pak imate ideju kako bi se ovu bilješku moglo unaprijediti, svakako nam javite.