Glembajevi film


Godina proizvodnje: 1988

Trajanje: oko 120 minuta

Tehnika: 35mm widescreen, boja

Filmski rod: Igrani film


Režija:
Vrdoljak, Antun

Produkcija:
Jadran film
FRZ Glembajevi

Snimatelj:
Vrdoljak Vjekoslav

Sinopsis:
Jedanaest godina nakon majčina samoubojstva slikar Leone Glembay vraća se iz inozemstva u obiteljsku kuću u Zagrebu, gdje ga salijeću uspomene iz prošlosti, ponajviše na voljenu majku, na sestru koja je također počinila samoubojstvo, na barunicu Castelli - drugu ženu njegova oca, uglednog bankara Ignjata Glembaya. Jedina osoba koju Leone doista poštuje među članovima svoje porodice jest Beatrice, udovica njegova brata Ivana, sad časna sestra imenom Angelika. Suočen sa svenazočnim licemjerjem i znajući kriminalni način na koji su se Glembayi obogatili, Leone dolazi u sukob s ocem i barunicom...

Uloge:
Mustafa Nadarević (Leone Glembay), Ena Begović (barunica Castelli), Tonko Lonza (Ignjat Glembay), Bernarda Oman (Beatrice, sestra Angelika), Matko Raguž (Silberbrant), Žarko Potočnjak (Puba Fabriczy), Zvonimir Zoričić (Franz), Zvonko Strmac, Zvonimir Rogoz, Ksenija Pajić (prosjakinja Fanika Canjeg) i dr.

Zemlja proizvodnje:
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (Socijalistička Republika Hrvatska)

Scenarij:
Antun Vrdoljak (prema drami Gospoda Glembajevi i proznim tekstovima Glembajevskog ciklusa Miroslava Krleže)

Glazba:
Arsen Dedić

Montaža:
Damir German

Scenografija:
Željko Senečić

Kostimografija:

Komentar:
Iznimno kultivirana, no rutinska adaptacija jednog od ključnih Krležinih djela, Glembajevi su film koji je podijelio kritiku (i zbog znatna pomlađivanja lika barunice Castelli), ali ga je publika iznimno dobro prihvatila. Kao što se Krleža u svom Glembajevskom ciklusu oslanjao na ibsenovsko-strinbergovski dramski model, tako se i Antun Vrdoljak pokušao ugledati na strindbergovsko-bergmanovsku matricu, u čemu mu je ipak nedostajalo kreativna potencijala za dublji i energičniji autorski uvid u psihu likova. Vrdoljaku se ipak mora priznati da je posegnuo za tematikom kojom je hrvatska kinematografija izrazito oskudijevala te da je naposljetku predložak korektno obradio. Vrdoljakov sin Vjekoslav i Arsen Dedić osobito su zaslužni za dojmljivu vizualno-glazbenu stranu djela.

Nagrade:
Pula 88' - Zlatna arena za glavnu mušku ulogu Mustafi Nadareviću
                  Zlatna arena za epizodnu žensku ulogu Eni Begović (glumica je odbila nagradu, jer ju je smatrala glavnom)
                  Zlatna arena za kostimografiju
Herceg Novi 88' - Brončana mimoza za režiju (ex aequo sa Zdravkom Šotrom za film Braća po materi)
Vrnjačka banja 88' - 3. nagrada za scenarij
Niš 88' - Grand prix Ćele kula Mustafi Nadareviću
Bitolj 88' - Zlatna plaketa Vjekoslavu Vrdoljaku

Dozvola za prikazivanje: od 30. lipnja 1988.