Snivaj, zlato moje film

1. Početna
2. Filmovi
3. Snivaj, zlato moje

---

Godina proizvodnje: 2005.

Trajanje: 110 minuta

Tehnika: 35 mm, boja

Filmski rod: Igrani film

---

Režija:
Hitrec, Neven

Produkcija:
Hrvatska radiotelevizija
Inter film

Snimatelj:
Herceg Stanko

Sinopsis:
Ranih četrdesetih godina, u zagrebačkoj četvrti Trešnjevka Drugi svjetski rat se gotovo i ne osjeća. Da roditelji dječaka Tomice Škrinjara (Alan Malnar), otac Darko (Ljubomir Kerekeš) i majka Mira (Višnja Babić), u kući ne skrivaju talijanskog dezertera, da dječakova teta Nadica (Ksenija Marinković) ne ljubuje s njemačkim vojnikom, te da Tomičinu igru s djevojčicom Janjom (Franka Kos) napadom na ustašku ophodnju s vremena na vrijeme ne omete poneki ilegalac, trešnjevački mališani ne bi ni znali što je to rat. Ipak, tijekom sljedećih desetak godina, dok Tomica (Ivan Glowatzky) bude proživljavao prvu romansu i prvo razočaranje, ne znajući da je u njega zaljubljena romantična Tonka (Ines Bojanić), Trešnjevka će se uvelike promijeniti, a mladićeva obitelj osjetiti posljedice očeva sudjelovanja u ratu na pogrešnoj strani.

Uloge:
Ljubomir Kerekeš (Darko Škrinjar), Ivan Glowatzky (Tomica Škrinjar), Ines Bojanić (Tonka), Alan Malnar (Tomica Škrinjar kao dječak), Franka Kos (Janja Bartolić), Vlatko Dulić (djed), Višnja Babić (Mira Škrinjar), Ksenija Marinković-Ugrina (teta Nadica), Marija Köhn (Neda Glazar), Danko Ljuština (djed Ladović), Inge Appelt (žena iz kvarta), Ljiljana Bogojević (gospođa Hižak)

Zemlja proizvodnje:
Hrvatska

Scenarij:
Hrvoje Hitrec, prema motivima romana "Još Hrvatska ni´ propala" Ivana Pahernika

Glazba:
Darko Hajsek

Montaža:
Slaven Zečević

Scenografija:
Mladen Ožbolt

Kostimografija:
Željka Franulović

Komentar:
Godine 2005. ovjenčana Zlatnim arenama za najbolju montažu, glazbu, zvuk, kostimografiju i masku, te nagradom publike Zlatna vrata Pule, nostalgična humorna kronika Nevena Hitreca adaptacija je romana "Još Hrvatska ni´ propala" karikaturista i haiku pjesnika Ivana Pahernika. Riječ je o dobrano eskapističkom menzelovskom prikazu postratnog Zagreba, o saharinskoj pastorali rađenoj u stilu benignih čeških komedija, kojoj međutim donekle nedostaje topline i uvjerljivije emotivnosti. Posveta nekadašnjem (radničkom) Zagrebu i njegovim stanovnicima oslobođena je ideologiziranosti, a u rekreiranju jednog vremena i prostora autori se oslanjaju i na poetiku Kreše Golika. Pri tome odlaze u epsku širinu, zbog čega priča o troje središnjih mladih protagonista i njihovim međuodnosima na pojedinačnom planu ne posjeduje željenu zanimljivost i intenzitet. Kako radnja odmiče ti odnosi bivaju sve više opterećeni stereotipima, a problematično je i nepotrebno posezanje za tragikom u završnici.

Početak prikazivanja: premijerno na pulskom festivalu 22. srpnja 2005. godine, redovita distribucija 24. listopada 2005. godine

Nagrade i festivali:
- Pulski filmski festival 2005. godine – Zlatne arene za najbolju montažu, glazbu, zvuk, kostimografiju i masku, nagrada publike Zlatna vrata Pule
- Međunarodni filmski festival u Moskvi 2006. godine – konkurencija
- International Film Celebration u Pečuhu 2007. godine
- Tiburon International Film Festival 2007. godine