Datum i mjesto rođenja: 18. 2. 1921., Dubrovnik
Datum i mjesto smrti: 11. 4. 2002., Zagreb
Prvi hrvatski i jugoslavenski autor koji je sustavno i nadasve kompetentno primjenjivao poetiku klasičnog (američkog) narativnog filma. U vrijeme kad se većina naših filmaša još mučila s narativnim izlaganjem, profiliranjem likova, specifično filmskim uprizorenjem građe, Bauer je imponirao narativnom lakoćom i suverenim baratanjem medijem. Već u prvim ostvarenjima, dječje-omladinskim filmovima Sinji galeb (1953) i Milioni na otoku (1955), njegovo je umijeće neosporno, premda su ti uradci još pomalo zanatski i formalno nedotjerani. No, već sljedećim filmom, ratnom akcijsko-trilernom melodramom Ne okreći se, sine (1956) o ocu komunistu koji pokušava uspostaviti kontakt s maloljetnim, ustaštvom indoktriniranim sinom, dosiže kreativne vrhunce; istovremena vrhunska tragika i emocionalna utjeha, kad otac u završnici spozna da ga sin svim bićem voli, ali i da je fizički kraj blizu, može se uvrstiti u svjetsku antologiju najpotresnijih filmskih svršetaka. Narednim filmom Samo ljudi (1957) Bauer se okušao u standardnije shvaćenoj melodrami, tj. ljubavnom filmu o ženi i muškarcu, s tim da je ovdje muškarac čovjek bez noge, a žena slijepa djevojka; iznimna narativna zrelost koja se manifestira u delikatno postupnom razvoju sižea te likova i njihovih odnosa dojmljiv je segment filma, a posebno se pamte završni kadrovi zaljubljenika na hučećoj brani hidrocentrale. Potom u makedonskoj produkciji snima krucijalan film Tri Ane (1959) koji naturalističkom teksturom predstavlja anticipaciju jugoslavenskog crnog vala. Slijedila je ljubavno-socijalna urbana komedija Martin u oblacima (1961), još jedan klasik hrvatske kinematografije. Poslije iznimno popularne komedije Prekobrojna (1962), ostvarene u srpskoj produkciji, ostvaruje još jedan prekretnički uradak, Licem u lice (1963), prvi hrvatski i jugoslavenski film koji (relativno) provokativno propituje socijalističko društvo iz ozbiljne dramske perspektive. Ostatak Bauerova opusa iz šezdesetih sastoji se iz pokušaja prilagodbe modernističkoj poetici, no slabija recepcija tih ostvarenja rezultira četverogodišnjim zaposlenjem na Televiziji Zagreb. Sedamdesete autoru donose možda najveći uspjeh u široke publike, tv seriju Salaš u malom ritu situiranu u ratnu Vojvodinu (u filmskoj kino verziji serija je bila podijeljena u dva filma, Salaš u malom ritu i Zimovanje u Jakobsfeldu), da bi 1978. zaključio opus partizanskim filmom Boško Buha (u srpskoj produkciji) o istoimenom maloljetnom narodnom heroju. Branko Bauer bio je i prvi hrvatski sineast kojem je posvećeno monografsko djelo: skupina autora pod uredničkim vodstvom Nenada Polimca 1985. realizirala je monografiju Branko Bauer.
Godina: 1962
Godina: 1976
Godina: 1957
Godina: 1953
Godina: 1959
Godina: 1975
Godina: 1978
Godina: 1965
Godina: 1963
Godina: 1961
Godina: 1955
Godina: 1956
Godina: 1964
Godina: 1967
Ukoliko primjetite netočne informacije ili pak imate ideju kako bi se ovu bilješku moglo unaprijediti, svakako nam javite.