Čovjek koga treba ubiti film

1. Početna
2. Filmovi
3. Čovjek koga treba ubiti

---

Godina proizvodnje: 1979

Trajanje: 105 minuta

Tehnika: 35 mm widescreen, boja

Filmski rod: Igrani film

---

Režija:
Bulajić, Veljko

Produkcija:
Jadran film
Filmski studio Titograd
Croatia film

Snimatelj:
Ivatović Branko

Sinopsis:
Nakon ubojstva ruskog cara Petra III, čije je prijestolje zauzela carica Katarina, Veliki Sotona zaključuje da je poremećena ravnoteža snaga između predstavnika pakla i predstavnika raja na Zemlji. Stoga šalje učitelja Farfu, koji nevjerojatno sliči na Petra III, kao paklenog agenta trećeg reda u Crnu Goru, da bi tamo preuzeo vlast od ostarjelog vladike i potom se, kao tobožnji Petar III, 'vratio' na rusko prijestolje. Crnogorci Farfu doista prihvate kao svog vladara, a on se proglasi carem Šćepanom Malim i uspješno suprotstavi Turcima. No dirnut dobrotom i hrabrošću Crnogoraca te teškim uvjetima u kojima žive, a uz to se i zaljubivši u lijepu pučanku Elfu, Farfa iznevjerava Sotonin plan, pa ga on odluči ukloniti...

Uloge:
Zvonimir Črnko (Farfa odnosno Šćepan Mali/car Petar III), Vladimir Popović, Ranko Kovačević, Dušica Žegarac (Justina), Tanja Bošković (Elfa), Mato Ergović (Elfin otac), Nada Gačešić (epileptičarka), Charles Millot, Ivica Pajer i dr.

Zemlja proizvodnje:
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (Socijalistička Republika Hrvatska/Socijalistička Republika Crna Gora)

Scenarij:
Veljko Bulajić, Bruno di Geronimo, Ratko Ðurović

Glazba:
Jože Privšek

Montaža:
Zlatko Pusić

Scenografija:
Veljko Despotović

Kostimografija:

Komentar:
Temeljen na legendi o samozvanu caru Šćepanu Malom, koji je u drugoj polovici osamnaestog stoljeća nekoliko godina vladao Crnom Gorom, Čovjek koga treba ubiti smješten je u fantazijski kontekst kao svojevrsna mješavina tzv. trasha i campa. Spoj trivijalne bizarne fantazije i ambiciozne političke alegorije o 'trećem putu' (s očitim asocijacijama na tadašnju blokovsku podjelu svijeta i pokret nesvrstanih što nudi mogućnost intrigantnih interpretacija) ne ostavlja najbolji dojam, no filmu se nikako ne može poreći osebujnost. Za hrvatske i bivše jugoslavenske prilike posebna mu je vrijednost uvođenje motiva (seksualne) blasfemije i sadomazohizma, a riječ je i o prvom hrvatskom (možda i jugoslavenskom) filmu koji otvoreno prikazuje lezbijski erotski odnos. Na Pulskom festivalu Čovjek koga treba ubiti nagrađen je Brončanom arenom za režiju te Srebrnom arenom za scenografiju (ex aequo s Usijanjem).

Ostale nagrade:
Pula 79' - Nagrada Imperexporta (Trst) Branku Ivatoviću za 'najbolju upotrebu rasvjete'
Niš 79' - Specijalna diploma Nadi Gačešić
Sitges 80' - Zlatni karanfil za režiju
Pariški festival fantastike - nagrada za režiju

Dozvola za prikazivanje: od 29. ožujka 1979.

Izvoz: DR Njemačka, Italija, Australija, Austrija, Swaziland, SR Njemačka