Branko Ivatović snimatelj

1. Početna
2. Snimatelji
3. Branko Ivatović

Datum i mjesto rođenja: 12. 8. 1926., Novi Sad

Datum i mjesto smrti: 25. 2. 1994., Novi Sad

Filmski i televizijski snimatelj koji u jugoslavenskoj kinematografiji djeluje od 1947. do 1987. godine. Najčešće surađuje sa Žikom Mitrovićem (ukupno 6 igranih filmova), a s ostalim redateljima snima još 16 igranih filmova. Autor je fotografije u pedesetak kratkometražnih filmova, televizijskih serija i filmova. Snimatelj je i u koprodukcijama od kojih je najpoznatija Blago u Srebrnom jezeru (Harald Reinl, 1963) iz serije o Winettou. Uz hrvatsku kinematografiju vežu ga filmovi Signali nad gradom (1960) Žike Mitrovića, jedan od rijetkih filmova snimljenih u tehnici Dyaliscope, što je francuska inačica Cinemascopa, Sreća dolazi u 9 (1961) Nikole Tanhofera, film zanimljiv po brojnim najčešće optičkim učincima, Sjenka slave (1962) Vane Bjenjaša, Da li je umro dobar čovjek? (1962) i Desant na Drvar (1963) Fadila Hadžića. Potonji je snimljen u tehnici Cinemascop, što je dodatno pridonijelo njegovoj vizualnoj spektakularnosti. Za Vojdraga Berčića snima film Prvi splitski odred (1972), za Veljka Bulajića film Čovjek koga treba ubiti (1979) i za Vatroslava Mimicu Banović Strahinja (1981). U većini hrvatskih filmova pokazuje vrsno poznavanje snimateljske tehnike, a vizualnu nadgradnju u dijelovima Hadžićeva Desanta i u Mimičinoj Seljačkoj buni.