Da mi je biti morski pas film


Godina proizvodnje: 1999

Trajanje: 75 minuta

Tehnika: Super 16mm Kodak prebačen na 35mm, boja

Filmski rod: Igrani film


Režija:
Sviličić, Ognjen

Produkcija:
Hrvatska radiotelevizija

Snimatelj:
Šamanović Vedran

Sinopsis:
Kristijan i Mate, dvojica mladića iz Dalmatinske zagore, dolaze jedne večeri u Split u potrazi za djevojkama i dobrom zabavom. Istovremeno je u stanu mladog bračnog para Dumanić svađa između Ive i njegove trudne supruge Dode. Ive je, naime, dobio otkaz u pivovari jer je prilikom automatskom točenja piva nepažnjom stisnuo pogrešno puce, pa su pivske boce napunjene nepivskom tekućinom. Mnoštvo neobičnih likova gube se i pronalaze u raznim situacijama na splitskoj obali, tijesnim ulicama i neobičnim stanovima...

Uloge:
Josip Zovko (Mate), Vedran Mlikota (Kristijan), Elvis Bošnjak (Ive Dumanić), Bruna Bebić-Tudor (Dode Dumanić), Edita Majić (ekscentrična slikarica), Siniša Ružić, Mate Ćurić, Ecija Ojdanić, Jasna Jukić, Vanča Kljaković, Saulle Ashimova, Ichiro Takana, Snježana Sinovčić

Zemlja proizvodnje:
Republika Hrvatska

Scenarij:
Ognjen Sviličić

Glazba:
Ognjen Sviličić

Montaža:
Staša Čelan

Scenografija:
Goran Stepan

Kostimografija:
Ruta Knežević

Komentar:
Cjelovečernji igrani prvijenac Ognjena Sviličića osvojio je kritiku i publiku (za naše prilike film je ostvario iznimno solidnu kino gledanost) razvedenom dramaturgijom s nizom živopisnih i simpatičnih likova spram kojih njihov autor evidentno zauzima emocionalno pozitivno obojen stav. Režija je poprilično troma, a podosta humornih situacija nedovoljno uspješno poantirano, no odlični glumački nastupi većine ansambla, posebno Vedrana Mlikote i Josipa Zovka, u određenoj mjeri nadoknađuju nedostatke. Film je na Pulskom festivalu nagrađen Zlatnim arenama za žensku epizodnu ulogu (Edita Majić), scenografiju, kostimografiju i masku (Sadika Bečić i Verica Grgurić), a dobitnik je i nagrade Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara za najbolji dugometražni igrani film.