Tri priče o nespavanju film


Godina proizvodnje: 2008

Trajanje: 87 minuta

Tehnika: 35 mm, boja

Filmski rod: Igrani film


Režija:
Radić, Tomislav

Produkcija:
Tomislav Radić, Hrvatska radiotelevizija, Korugva film

Snimatelj:
Šamanović Vedran

Sinopsis:
Mlada majka (Ecija Ojdanić) zagrebačka je manekenka koja ne uspijeva smiriti djetešce koje grčevito plače, a taj je plač inicijator produbljivanja njezina latentna i stalna sukoba s posesivnom svekrvom (Jasna Ančić). Negdje u Španjolskoj, nesanica sredovječnog bračnog para (Rosana Pastor i Dario Marković) simptom je njihova nerazumijevanja i otuđenosti, te okidač za salve međusobnih optužbi i svođenje životnih računa. Nesanica i teška probava muče i razočaranu staricu (Žuža Ergeny), Zagrepčanku koja ne zna da, dok nesuvislim i nerazumljivim buncanjem radi svojevrsni završni račun svog života, proživljava predsmrtnu agoniju. U jednoj od soba njena stana ljubav vode s njom rodbinski povezana mlada Španjolka (María Almudéver) i bezobzirni i egoistični mladić (Marinko Prga). No obiteljske spone povezuju još neke likove.

Uloge:
María Armudéver, Jasna Ančić, Ecija Ojdanić, Dario Marković, Žuža Ergeny, Dražen Bratulić, Rosana Pastor, Marinko Prga

Zemlja proizvodnje:
Hrvatska

Scenarij:
Tomislav Radić

Glazba:
Drago Mlinarec

Montaža:
Kruno Kušec

Scenografija:
Ivica Trpčić

Kostimografija:
Vjera Ivanković

Komentar:
Tjeskobna psihološka egzistencijalna drama scenarista i redatelja Tomislava Radića, za ulogu u kojoj je španjolska glumica Rosana Pastor 2009. godine na Festivalu neovisnog filma u španjolskom Ourenseu nagrađena Posebnim priznanjem, redateljev je kvalitativni korak unatrag u odnosu na "Što je Iva snimila 21. listopada 2003.". Svakako, autor preglednom i gdjekad sugestivnom paralelnom montažom te naturalističkim prosedeom izlaže tri isprva naizgled međusobno nepovezane storije o nesanici, tri komorne intimističke priče o osamljenim, otuđenim, očajnim i izgubljenim ljudima. Karakteri protagonista tek su površno skicirani, s djelomičnom iznimkom samo u liku nesretne majke uplakanog djeteta (vrlo dobra Ecija Ojdanić), i svedeni na zbroj klišeja i stereotipa. Oni dijelom odsutno, površno i dobrano trivijalno verbaliziraju svoja emotivna i duhovna stanja, sebi u bradu nerazgovjetno mrmljaju o životnom razočaranju ili energiju gube na beskrajne, redundantne i besplodne svađe, istodobno se nerijetko ponašajući i sasvim nelogično. Manjak intrigantnijih zbivanja u dramski prekonstruiranoj cjelini redatelj se ne osobito vješto trudi prikriti montažnim rezovima, no šutnja njegovih protagonista nažalost nije dostatno znakovita, plač djeteta je više iritantan nego uznemirujući, a eksplicitna nagost aktanata doima se ponajviše igranjem na strategiju iznenađenja.

Početak prikazivanja: ožujak 2009. godine

Nagrade i festivali:
Independent Film Festival u Ourenseu 2009. godine – Posebno priznanje glumici Rosani Pastor

Nadopunjavanje informacija

Ukoliko primjetite netočne informacije ili pak imate ideju kako bi se ovu bilješku moglo unaprijediti, svakako nam javite.