Godina proizvodnje: 2018.
Trajanje: 74 minute
Tehnika: DCP, boja
Filmski rod: Igrani film
Režija:
Jelčić, Bobo
Produkcija:
Spiritus movens, Dokument, Dart Film, Adriatic Western, De Productie
Snimatelj:
Zubčević Erol
Sinopsis:
Marko gotovo nikada nije sam: sa svih ga strana okružuju obitelj,
prijatelji i kvartovski dušebrižnici. No najmanje kontakta ima s osobom koju voli
najviše – sa svojom kćeri koja živi s majkom. Kada pokrene postupak da mu se
odobri češće viđanje djeteta, Marko ulazi u svijet socijalne službe u raspadu.
Njegova snažna očinska ljubav ujedno je izvor njegove patnje, ali i najveće
radosti.
Uloge:
Rakan Rushaidat, Predrag Miki Manojlović, Snježana Sinovčić Šiškov, Lea
Breyer, Vanessa Glođo, Krešimir Mikić, Dean Krivačić, Marko Makovičić, Jagoda
Kralj Novak, Izudin Bajrović, Ivana Roščić, Goran Navojec, Ksenija Marinković,
Jadranka Đokić, Nikša Butijer, Dejan Đonović
Zemlja proizvodnje:
Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Nizozemska
Scenarij:
Bobo Jelčić
Glazba:
Fons Merkies
Montaža:
Vladimir Gojun
Scenografija:
Željka Burić
Kostimografija:
Katarina Zaninović
Komentar:
Pet godina nakon vrlo hvaljene Obrane i zaštite, Bobo Jelčić je
polučio stilski vrlo slično ostvarenje Sam samcat. To prije svega znači da
kamera protagonista takoreći neprestano prati iz velike blizine, no ovaj put
takvo se rješenje čini manirističkim. Veći je problem, međutim, dojam da autor
zapravo ne zna što bi sa svojim središnjim likom. On je dobrodušan čovjek koji
bi nakon rastave želio češće viđati kćerkicu, a njegovi rođaci i prijatelji u tome
mu, navodno, žele pomoći preko svojih navodnih političkih i drugih veza.
Situacije koje se najčešće ponavljaju one su povećih okupljanja oko stola gdje
nerijetko svi istovremeno pričaju o protagonistu i njegovom problemu, a
najmanje priča on sam. Usamljen u gomili, nesretan, kontrapunktalne trenutke
sreće pronalazi u druženju s kćerkom, i to su dva osnovna stanja središnjeg lika
i Jelčićeva filma. Stanja koja se izmjenjuju ostajući na površini problema koji i
nije najjasnije izložen, jer zbijenom se minimalističkom strukturom prožetom
nervozom te odustajanjem od preciziranja vjerojatno htjelo sugerirati
protagonistov košmarni aktualitet. Taj je postupak dobro proveden, Rakan
Rushaidat u glavnoj je ulozi standardno dobar, međutim bez prodora u dubinu i
širinu, strategijom svedenosti, film samome sebi ne radi veliku uslugu.
Početak prikazivanja: redovna (hrvatska) kino distribucija 10. prosinca 2018.
Nagrade i festivali:
- Sarajevo Film Festival, 2018.
- Eastern Neighbours Film Festival, Den Haag, 2018.
- Zagreb Film Festival, 2018.
- Međunarodni filmski festival u Kairu, 2018.
- Međunarodni filmski festival u Beogradu – FEST, 2019. – Nagrada za
najbolju režiju u Nacionalnom natjecateljskom programu
- Bosanskohercegovački filmski festival BHFF, New York, 2019. – Zlatna
jabuka za najbolji film, Nagrada za najboljeg glumca (Rakan Rushaidat)
- Pulski filmski festival, 2019.
- Vukovar film festival, 2019.
- Filmski festival Herceg Novi, 2019.
- Filmski festival glumca, Vinkovci, 2019. – Srebrni Orion za najbolju
sporednu žensku ulogu (Snježana Sinovčić Šiškov)
Ukoliko primjetite netočne informacije ili pak imate ideju kako bi se ovu bilješku moglo unaprijediti, svakako nam javite.