Luda kuća film

1. Početna
2. Filmovi
3. Luda kuća

---

Godina proizvodnje: 1980

Trajanje: 98 minuta

Tehnika: 35mm widescreen, boja

Filmski rod: Igrani film

---

Režija:
Ristić, Ljubiša

Produkcija:
Jadran film

Snimatelj:
Midžić Enes

Sinopsis:
Zagreb, 1942. godine. Policija blokira jednu kuću na Gornjem gradu tražeći komunističkog rukovodioca koji je ovdje sakriven u stanu mlade ilegalke. Njih dvoje uspiju izbjeći hapšenje, ali policija ubije njenog supruga. U kući ostaje ilegalkina beba koju policija želi iskoristiti kao mamac da bi se dokopala bjegunaca. Djeca koja stanuju u kući uspijevaju ukrasti bebu pred nosom policije, koja nakon toga naređuje temeljiti pretres kuće…

Uloge:
Miodrag Krivokapić (šef policije), Zvonimir Zoričić (Franjo Rudeš), Zdenka Heršak (Heda Perak), Janez Bermež (Mihovil Bezjak), Stane Potisk (njemački oficir), Inge Appelt (Pavica Bezjak), Perica Martinović (Eva Rudeš), Ksenija Prohaska (Zaga Polanec), Danko Ljuština (prvi radnik), Miljenko Brlečić (drugi radnik), Aleksandar Stanojević (Davor), Iva Puhalo (Nera), Igor Kovačević (Bruno), Tina Puhalo (Dora), Goran Umičević (Sead), Ana-Marija Vejzović (Mija Benić), Ratko Buljan, Ena Begović i dr.

Zemlja proizvodnje:
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (Socijalistička Republika Hrvatska)

Scenarij:
Nermina Ferizbegović (uz suradnju Nade Kokotović, Lazara Stojanovića i Ljubiše Ristića)

Glazba:
arhivska

Montaža:
Ingeborg Fulepp

Scenografija:
Velimir Domitrović

Kostimografija:
Maja Galasso

Komentar:
Ohrabren pohvalama za svoj televizijski film Goran (1979), mozaičnu dramu o posljednjim danima Ivana Gorana Kovačića, Ljubiša Ristić, najprestižniji modernistički kazališni redatelj u bivšoj Jugoslaviji (Oslobođenje Skoplja i dr.), poželio se okušati i u kinematografskom filmu. U Jadran filmu su mu ponudili scenarij Nermine Ferizbegović, odobren od natječajne komisije RSIZ-a kulture, koji je on sa svojom tadašnjom životnom družicom, koreografkinjom i kazališnom redateljicom Nadom Kokotović te kontroverznim beogradskim filmašem Lazarom Stojanovićem (afera Plastični Isus) potpuno preuredio: iz dječjeg urbanog ratnog trilera nastao je vodvilj s lascivnim ilegalcima, našminkanim nacistima, smotanim ustašama i bizarnom građanskom klasom. Iako joj se ne može odreći ideološka provokativnost za razdoblje u kojem je nastala, Luda kuća potpuno je diletantski režirana (zbog čega - pogotovo u kontekstu spomenute prerade - zavrjeđuje uvrštavanje u reprezentativna ostvarenja hrvatskog filmskog trasha), a privid profesionalizma osiguravaju jedino fotografija Enesa Midžića i poneka glumačka izvedba (Miodrag Krivokapić).

Dozvola za prikazivanje: od 9. srpnja 1980.