Pismo ćaći film

1. Početna
2. Filmovi
3. Pismo ćaći

---

Godina proizvodnje: 2012.

Trajanje: 72 minute

Tehnika: HD, 16:9, boja

Filmski rod: Igrani film

---

Režija:
Čučić, Damir

Produkcija:
Hrvatski filmski savez
Milva film i video
Vera Robić-Škarica

Snimatelj:
Poljak Boris

Sinopsis:
Sredovječni Milivoj (Milivoj Beader) čovjek je koji svom starom ocu Jovi (Mate Gulin) šalje video-poruke u kojima mu ponekad i pod utjecajem alkohola otvoreno nabraja sve ono čime ga je otac u životu povrijedio. Jovo živi u malom mjestu u dalmatinskom zaleđu nedaleko Drniša, a riječ je o grubu, naprasitu i također alkoholu sklonu čovjeku koji je sina u djetinjstvu često psihofizički zlostavljao te mu priređivao situacije intenzivna poniženja i straha. Kroz sinove poruke ocu otkriva se i da je otac zbog veze s jednom Banjalučankom bio spreman napustiti njega i majku te da je ciničnim komentarima i omalovažavanjem sinovih odluka i postupaka uništavao njegovo samopouzdanje. A sin posredno oca smatra odgovornim i za preranu majčinu smrt od raka te za činjenicu da se s istom bolešću bori i njegova sestra.

Uloge:
Milivoj Beader (sin Milivoj), Mate Gulin (otac Jovo), Tomislav Bračić, Nikica Bukić, Ana Živković, Nikola Gulin Biban, Anđelko Babačić, Jere Svračak, Ivica Stočić, Pavao Roca, Tihomir Oslaković, Slavica Bojčić, Tomislav Ožegović, Roko Ille, Petar Beader, Franko Dragojević, Josip Pranjić, Dalibor Vuković

Zemlja proizvodnje:
Hrvatska

Scenarij:
Damir Čučić

Glazba:

Montaža:
Damir Čučić, Hrvoje Mršić

Scenografija:

Kostimografija:

Komentar:
Na pulskom festivalu 2012. godine ovjenčana Velikom Zlatnom arenom za najbolji film, Zlatnim arenama za najbolju sporednu mušku ulogu i montažu, posebnom Zlatnom arenom za ton te nagradom Breza za najboljeg redatelja debitanta, egzistencijalna drama scenarista i redatelja Damira Čučića uspjela je adaptacija autobiografske monodrame glumca Milivoja Beadera proširene razmišljanjima redatelja, samog Beadera, glumca Mate Gulina, Marija Habera i snimatelja Borisa Poljaka. Čučićev debitantski dugometražni projekt, na Međunarodnom filmskom festivalu Cinema City u Novom Sadu 2013. godine proglašen najboljim filmom programa Exit Point, u izvedbenom smislu križanac je igranog, dokumentarnog i eksperimentalnog filma koncipiran kao kombinacija intimne ispovjedi sina, portretiranja njegova oca i oslikavanja njihovog kompleksnog i sukobima obilježena odnosa. Taj odnos odlikuju međusobna zamjeranja, nerazumijevanja i prikriveni bijes, osobito sina prema ocu, baš kao i nagla mijenjanja raspoloženja, cinizam i natruhe crnog humora, ali i ljubav i posthumno mirenje u emotivnoj završnici koja metafizičkim tendencijama donekle asocira na filmove Apichatponga Weerasethakula. Iako autor na nekoliko mjesta nepotrebno snizuje dramsku tenziju pomalo banalnim humornim ekskursima, te premda bi u završnici bilo poželjno više poetičnosti i metafizičnosti, riječ je ipak o vrlo promišljeno komponiranoj te zrelo i sugestivno režiranoj cjelini koja nimalo ne pati od pretencioznosti.

Početak prikazivanja: premijerno 22. srpnja 2012. godine na pulskom festivalu, redovita distribucija 8. studenog 2012. godine

Nagrade i festivali:
Filmski festival u Puli 2012. godine – Velika Zlatna arena za najbolji film, Zlatne arene za sporednu mušku ulogu i montažu, posebna Zlatna arena za ton i nagrada Breza za najboljeg redatelja debitanta
Međunarodni filmski festival Cinema City u Novom Sadu 2013. godine – Najbolji film programa Exit Point
Motovun Film Festival 2012. godine
Göteborg Film Festival 2013. godine – program debitantskih filmova Debuter
MedFilm Festival u Rimu 2013. godine – program Novi hrvatski film