Treća žena film

1. Početna
2. Filmovi
3. Treća žena

---

Godina proizvodnje: 1997

Trajanje: 103 minute

Tehnika: Super 16mm Kodak, c/b

Filmski rod: Igrani film

---

Režija:
Tadić, Zoran

Produkcija:
Hrvatska radiotelevizija
Glumačka družina Histrion

Snimatelj:
Trbuljak Goran

Sinopsis:
Zagreb krajem 1991. i početkom 1992. Vrijeme je Domovinskog rata, u gradu vlada zatišje i tjeskoba. Mlada privlačna žena Hela Martinić vratila se nakon višegodišnjeg boravka u Australiji te traži svoju najbolju prijateljicu Veru Kralj, koja je tajanstveno nestala. Slijed događaja otkrit će da Vera stoji na čelu tajne antihrvatske organizacije, redom sastavljene od bivših komunista...

Uloge:
Ena Begović (Hela Martinić), Alma Prica (Vera Kralj), Vedran Mlikota, Filip Šovagović (policijski inspektor), Vlatko Dulić (Paić), Gordana Gadžić (gospođa Kurtek), Božidarka Frait, Vera Zima (doktorica Vinkić), Ljubomir Kapor (časnik vojne obavještajne službe), Mladen Crnobrnja, Zoran Pokupec, Emil Glad, Vida Jerman, Tena Štivičić, Fabijan Šovagović, Sreten Mokrović i dr.

Zemlja proizvodnje:
Republika Hrvatska

Scenarij:
Pavao Pavličić, Zoran Tadić

Glazba:
Vanja Lisak

Montaža:
Vladimir Kleščić

Scenografija:
Boris Tadej

Kostimografija:
Lada Gamulin

Komentar:
Prvi put u svom opusu Zoran Tadić prihvatio se otvoreno igralačke inačice postmodernistièke intertekstualne i metatekstualne poetike, preuzimajući kao narativno-fabularnu osnovicu siže znamenitog klasika Carola Reeda Treći čovjek, temeljena na scenariju (budućem romanu) Grahama Greena, ali spolno zamjenivši uloge u odnosu na predložak. Tadić se referirao i na poetiku Fritza Langa odnosno pustolovno-kriminalističkog filma uopće, no Treća žena pokazala je da je igralačka postmodernistička poetika strana njegovom senzibilitetu, a uz to film je opterećen patriotsko-nacionalističkom ideologizacijom; povrh svega, dramaturški njegov sloj ima velikih problema s motivacijom likova i njihovih odnosa. Na Pulskom festivalu film je nagrađen Zlatnim arenama za glavnu (Ena Begović) i epizodnu (Alma Prica) žensku ulogu, fotografiju i kostimografiju, a sam Tadić dobio je Veliku zlatnu arenu za cjelokupni autorski doprinos hrvatskoj filmskoj umjetnosti.

Broj gledatelja u Zagrebu: 971