Jeruzalemski sindrom film


Godina proizvodnje: 2004

Trajanje: 86 minuta

Tehnika: super 16 mm / 35 mm, boja

Filmski rod: igrani film / dokumentarni film


Režija:
Sedlar, Dominik
Sedlar, Jakov

Produkcija:
Orlando film
Filmmind

Snimatelj:
Kokotović Mario

Sinopsis:
Nakon što u jednom napadu bombaša samoubojice u Jeruzalemu pogine njegova djevojka, poznati hrvatski glumac (Božidar Alić) odluči otputovati u Izrael i ondje potražiti odgovore na pitanja koja ga već dugo muče. U traganju za odgovorima na pitanja poput onih što može napraviti umjetnik da bi promijenio današnji svijet, kakva je svrha terorističkog djelovanja te kako svakodnevica prepuna terora i ludila utječe na umjetnike i umjetnost, glumcu traumatiziranom smrću oca kojeg su ubili komunisti pomoći će neke kolege, ali i ostali koje će susresti na svom proputovanju od Zagreba preko Jeruzalema, Pariza i New Yorka do Los Angelesa. Među ostalim razgovarat će i s glumcima Martinom Sheenom, Macaulayem Culkinom, Charlotte Rampling i Mili Avital, ali i s filozofom Alainom Finkelkrautom.

Uloge:
Božidar Alić, Maculay Culkin, Mili Avital, Charlotte Rampling, Martin Sheen, Alain Finkelkraut, Boris Miholjević, Elvis Lovrić, Rachel Binder (Mary)

Zemlja proizvodnje:
Hrvatska, Izrael, SAD

Scenarij:
Jakov Sedlar

Glazba:

Montaža:
Zdravko Borko

Scenografija:
Joseph Paar

Kostimografija:
Ivanka Biondić

Komentar:
Drugi zajednički redateljski projekt Jakova Sedlara i njegova sina Dominika, za koji je Sedlar na festivalu u Veneciji 2004. godine osvojio International Peace Award, križanac je igranog i dokumentarnog filma koncipiran kao dokumentarac s fikcijskim okvirom. Kad u priču uvedu intimne dvojbe protagonista, od one o smislu umjetnosti do razmišljanja o odnosu sna i jave, autori iz igranog filma prelaze u dokumentarni, u kojem niz poznatih glumaca, filozof Alain Finkelkraut i još nekoliko manje poznatih osoba iznose svoja razmišljanja o tim temama. Na ideološkoj razini film je izrazito pristran, tezičan i sklon manipulaciji, pa su tako protagonistova oca Židova komunisti ubili samo zbog toga što je bio Židov, protagonistov djed nije stradao u Jasenovcu nego u Auschwitzu, a djelovanje ustaša se potpuno prešućuje. Autori povlače paralelu između stradanja hrvatskog i židovskog naroda, naglašeno afirmiraju židovstvo, Palestince isključivo prikazuju kao vjerske fanatike a u tada aktualnoj globalizaciji pronalaze elemente nacizma. Izvrtanja činjenica i podmetanja, komična pretencioznost, izrazita ideološka obojenost i tezičnost te hinjeno poetiziranje i trivijalno posezanje za metafizikom rezultiraju neartikuliranim filmskim trashom.

Početak prikazivanja: premijerno na 51. pulskom festivalu u srpnju 2004. godine, projekcija samo za novinare, kino-distribucija 6. rujna 2004. godine

Nagrade i festivali:
Venecijanski filmski festival 2004. godine – International Peace Award
Pulski filmski festival 2004. godine – Nacionalna konkurencija, projekcija samo za novinare

Nadopunjavanje informacija

Ukoliko primjetite netočne informacije ili pak imate ideju kako bi se ovu bilješku moglo unaprijediti, svakako nam javite.