100 minuta Slave film

1. Početna
2. Filmovi
3. 100 minuta Slave

---

Godina proizvodnje: 2004

Trajanje: 100 minuta

Tehnika: 35 mm, boja

Filmski rod: Igrani film

---

Režija:
Matanić, Dalibor

Produkcija:
Fos Film, Hrvatska radiotelevizija, Jadran film

Snimatelj:
Linta Branko

Sinopsis:
Rođena 1877. godine nedaleko Ozlja, gluhonijema slikarica Slava Raškaj (Maja Anušić) prve poduke o crtanju dobila je boraveći 8 godina u Zavodu za gluhonijemu djecu u Beču. Vrativši se u Ozalj, odrasla Slava (Sanja Vejnović) često luta prirodom i slika akvarele dojmljivog ozračja. Premda Slavina majka Olga (Nada Gaćešić-Livaković) i otac Vjekoslav (Kruno Šarić) nemaju razumijevanja za kćerine sklonosti, njezin slikarski dar primijeti mjesni učitelj Rapački (Vilim Matula). Kad on uskoro postane ravnatelj zagrebačke škole za gluhonijeme, uz pomoć glasovitog slikara Vlahe Bukovca uspije njegovog kontroverznog kolegu Belu Čikoša Sesiju (Miki Manojlović) privoljeti da Slavi počne davati poduke o slikarstvu. Međutim, odnos iznimno senzibilne Slave i Čikoša ubrzo će se pretvoriti u kompleksnu, dijelom i ljubavnu vezu, a Slava će polako početi gubiti razum.

Uloge:
Sanja Vejnović (Slava Raškaj), Miki Manojlović (Bela Čikoš Sesija), Vilim Matula (Rapački), Nataša Lušetić (Justina Čikoš), Nada Gačešić Livaković (Olga Raškaj), Kruno Šarić (Vjekoslav Raškaj), Luka Petrušić (Juraj Raškaj), Darko Rundek (Charles Dubayer), Maja Anušić (mlada Slava Raškaj), Ivana Bolanča (Klara Čikoš), Jasna Beri (Marica), Krešimir Mikić (zaručnik Imri), Bojan Navojec (salonac Marko), Milan Živković (salonac Lion), Božidar Smiljanić (salonac Izidor)

Zemlja proizvodnje:
Hrvatska

Scenarij:
Robert Perišić

Glazba:
Jura Ferina, Pavle Miholjević

Montaža:
Tomislav Pavlic

Scenografija:
Željka Burić

Kostimografija:
Ana Savić-Gecan

Komentar:
Godine 2004. nagrađena Zlatnim arenama za najbolju sporednu mušku ulogu (Vilim Matula) i kostimografiju (Ana Savić-Gecan), biografska romantična art-drama Dalibora Matanića predstavlja vrijedan i zanimljiv doprinos brojčano oskudnim hrvatskim biografskim filmovima. Posrijedi je donekle hermetično, no vizualno impresivno i vrlo atmosferično i emotivno djelo koje odlikuju dojmljiv, promišljen i estetiziran vizualni prosede, koloristički bogata fotografija Branka Linte, odlična glazba Jure Ferine i Pavla Miholjevića koja dodatno naglašava emotivne dionice priče, te mahom raspoložene, ali povremeno i manirističke glumačke interpretacije Mikija Manojlovića i Vilima Matule. U nedostatke cjeline ubrajaju se i nepotrebni metafilmski komentari u završnici, u kojoj se prošlost ipak efektno transponira u sadašnjost, te pretjerano naglašavanje važnosti Slavine nesuđene ljubavi, slikara Bele Čikoša Sesije.

Početak prikazivanja: 16. srpanj 2004. godine

Nagrade i festivali:
- Pulski filmski festival 2004. godine – Zlatne arene za najbolju sporednu mušku ulogu i kostimografiju