Oprosti za kung fu film

1. Početna
2. Filmovi
3. Oprosti za kung fu

---

Godina proizvodnje: 2004

Trajanje: 70 minuta

Tehnika: super 16 mm prebačen na 35 mm, boja

Filmski rod: Igrani film

---

Režija:
Sviličić, Ognjen

Produkcija:
Hrvatska radiotelevizija

Snimatelj:
Šamanović Vedran

Sinopsis:
Nakon što joj u Njemačkoj ukinu potporu za izbjeglice, po svršetku rata Mira se vraća kući, u mjesto Duvnjaci u Dalmatinskoj zagori. Njene roditelje šokira činjenica da je Mira trudna, pa otac Jozo odmah smisli da kćer proglasi udovicom i da je na brzinu uda. Uz pomoć ženidbenog posrednika Velikog, kroz njihovu kuću defiliraju potencijalni prosci. Ratni veteran Ćaćo ne odgovara im zbog poremećenosti, a susjed Begić zbog muslimanske vjeroispovijesti. Kao mogući ženik najduže figurira Mate, koji je zaposlen u općini na demontiranju mina. Kada Mira rodi, evo nove nevolje - očito je da je djetetu otac azijskog podrijetla. Kate i Jozo teško trpe porugu u mjestu, no Mira se uspije snaći i s djetetom napušta roditeljski dom. Vraća se tek kad joj sinčić prohoda, i to samo zato da posjeti oca na umoru. Jozo se tek na samrtnoj postelji uspije pomiriti sa činjenicom da mu unuk nije „odavde".

Uloge:
Daria Lorenci (Mira), Filip Radoš (Jozo), Vera Zima (Kate), Vedran Mlikota (Veliki), Luka Petrušić (Marko), Ivica Bašić (Mate), Yong Long Dai (dječak), Josip Zovko (Ćaćo), Davor Svedružić (Begić), Zoran Ćubrilo (liječnik), Jadranka Ðokić (Zorica), Barbara Vicković (Bolničarka), Mate Ćurić (Krule), Milivoj Gaće (Jović), Branimir Rakić (Tadija), Ivan Brkić (Ljubo), Jolanda Tudor (Mare), Trpimir Jukić (mladić), Boženko Dedić (konobar), Marija Škaričić (rodilja 1), Ecija Ojdanić (rodilja 2), Emil Glad (bolesnik), Jadranka Matković (Jehovina svjedokinja)

Zemlja proizvodnje:
Republika Hrvatska

Scenarij:
Ognjen Sviličić

Glazba:
Maro Merket, Ognjen Sviličić

Montaža:
Vjeran Pavlinić

Scenografija:
Mladen Ožbolt

Kostimografija:
Ruta Knežević

Komentar:
U samom vrhu recentne hrvatske produkcije, tragikomedija Ognjena Sviličića virtuozno suprotstavlja zatvorenost i konzervativnost malog mjesta sa otvorenošću izvanjskog svijeta koja ih malo-pomalo nagriza. Bez iluzija o mogućnosti trajnih promjena, film se usredotočuje na radikalan dramski motiv - rođenje djeteta druge boje kože u takvoj sredini i reakcije koje to izaziva. Sviličićev redateljski stil je ekonomičan i podigran, humor suptilan, likovi su diskretno ali efektno profilirani, a rad s glumcima je izvanredan. Nimalo slučajno da su Daria Lorenci i Vera Zima nagrađene Zlatnim arenama na pulskom festivalu, no šteta je što su takva priznanja uskraćena Filipu Radošu i Vedranu Mlikoti.
Scenarij je dvaput odbijan na filmskom fondu Ministarstva kulture, pa ga je Sviličić realizirao u televizijskoj produkciji - na lokacijama u Vrliki - i tek kasnije od Ministarstva dobio potporu za prebacivanje na 35mm. Međunarodni uspjeh filma je neprijeporan. Prikazan je u pratećem programu Forum filmskog festivala u Berlinu i u sve prestižnijem regionalnom programu Sarajevo film festivala, a na međunarodnom filmskom festivalu u Varšavi žiri, pod predsjedanjem sir Alana Parkera, dodijelio mu je Grand Prix. Film je za svjetsku DVD distribuciju otkupila američka kompanija Lifesize Entertainment.

Početak prikazivanja:

Broj gledatelja u hrvatskim kinima:

Nagrade:
Međunarodni filmski festival u Amiensu (Festival international du film d'Amiens) 2005' - Nagrada za glumu Filipu Radošu
Međunarodni festival mladog filma u Pečuhu 2006' - Nagrada Žirija međunarodne kritike