Bakonja fra Brne film


Godina proizvodnje: 1951

Trajanje: 104 minute

Tehnika: 35mm standard, c/b

Filmski rod: Igrani film


Režija:
Hanžeković, Fedor

Produkcija:
Jadran film

Snimatelj:
Miletić Oktavijan

Sinopsis:
U selu Zvrljevu u dalmatinskom zaleđu 1870-ih živjelo je mnogoljudno bratstvo Jerkovića, jedna od tzv. svetih loza koja je do tog doba dala već dvadesetičetiri fratra. Fra-Bakonja, izdanak loze Jerkovića, povede sa sobom u samostan na otoku Visevcu mladog i nestašnog Bakonju, jednog od svojih sinovaca. Bakonja svjedoči nepobožnom životu fratara koji su laki na jelo, pilo, novac i žene, a preko svake mjere strogi spram svojih učenika dijaka, što osjeti i na vlastitoj koži...

Uloge:
Miša Marković (Bakonja), Milan Ajvaz (fra-Brne), Vasa Kosić (fra-Srdar), Josip Petričić (fra-Vrtirep), Milivoj Presečki (fra-Tetka), Josip Vikario (gvardijan), Mira Stupica (Maša), Milena Vrsajkov (kasnije Dapčević)(Cvita), Oskar Harmoš (Bukar), Karlo Bulić (sudac istražitelj), Aca Binički (Grga Balegan), Milan Orlović (fra-Blitvar), Stjepan Pisek (fra-Žvalonja), Josip Slabinac (fra-Duvalo), Branko Matić (Stipan), Ljudevit Galic (Pjevalica), Jozo Laurenčić (Šunda), Viktor Starčić (Kušmelj), Emil Kutijaro (Rkalina), Joža Rutić (Rora), Rahela Ferari (Osinjača), Dejan Dubajić (Dundak), Šime Šimatović (Čagljina), Marijan Arhanić (Čimavica), Stanko Kolašinac (pop Ilija), Ivo Jakšić (predsjednik suda) i dr.

Zemlja proizvodnje:
Federativna Narodna Republika Jugoslavija (Narodna Republika Hrvatska)

Scenarij:
Fedor Hanžeković (prema istoimenom romanu Šime Matavulja)

Glazba:
Boris Papandopulo

Montaža:
Blaženka Jenčik

Scenografija:
Vladimir Tadej

Kostimografija:
M. Turkalj

Komentar:
Debitantski dugometražni igrani film Fedora Hanžekovića adaptacija je klasičnog romana Sime Matavulja, opterećena presporim tempom i prejednoličnim ritmom radnje, povremenim režijsko-narativnim nesuvislostima, nedovoljnom razrađenošću brojnih, nerijetko živopisnih sporednih likova, a i preobražaj nestašnog 'mangupa' Bakonje u potištenog dijaka odveć je mehaničan. Poštovatelji Matavuljeva romana prigovarali su Hanžekoviću kruto baratanje humorom koji je u izvorniku izrazito 'gibak', dok su predstavnici katoličke crkve, ionako kritični prema romanu, filmu još više zamjerali tendencioznost u prikazu (katoličkih) fratara. Doista, fratri i njihove 'navike' dati su suviše jednostrano, mada se određena doza realističnosti u tom pogledu filmu ne može odreći. Izravno mišljen od samog autora kao uzorno djelo socijalističkog realizma, Bakonja fra-Brne dugo je cijenjen kao najzrelije ostvarenja ranog poslijeratnog razdoblja hrvatske kinematografije (između 1947. i 1952.; film je prikazan na uglednom festivalu u Edinbourghu, a kopija mu je pohranjena u Britanskom filmskom institutu), no iz današnje perspektive takve se ocijene čine pretjeranima.

Dozvola za prikazivanje: od 28. travnja 1951.

Izvoz: Mađarska, Bugarska, DR Njemačka