Godina proizvodnje: 1956
Trajanje: oko 110 minuta
Tehnika: 35mm standard, c/b
Filmski rod: Igrani film
Režija:
Marjanović, Branko
Produkcija:
Jadran film
Snimatelj:
Tanhofer Nikola
Sinopsis:
U polurazrušenoj kući koja je pod unakrsnom vatrom neprijatelja, grupa ranjenika očekuje najgore. Neki od njih prisjećaju se događaja koji su prethodili opsadi.
Prva priča - Nakon boravka u španjolskom građanskom ratu, Marko se vraća u Hrvatsku kako bi se pridružio ustanku. U vlaku prema Zagrebu prepoznaje ga stari znanac, Željezničar, a Marko mu slaže da se vraća s rada u Njemačkoj. Dok Marko traži vezu, za petama mu je ustaški agent. Marko ga se uspije otresti, ali je tom prigodom ranjen. Ne znajući što mu se dogodilo, Željezničar ga prima u svoj stan, dovodeći u opasnost vlastitu obitelj…
Druga priča - Partizani Mićo i Perica traže patrolu koja se izgubila: ukoliko je ne pronađu, Mićo obećava da će dovesti zarobljenog njemačkog generala. Nakon što se mimoiđu s patrolom, preoblače se u dimnjačare i završavaju u njemačkom glavnom štabu i ne sluteći da je jedan od časnika partizanski obavještatac…
Treća priča: studentica violine Nevenka suzdržana je prema udvaranju kolege iz orkestra, trubača Kreše, jer je smatra da ima vremena samo za glazbu, a ne za ljubav, niti politiku. Kad otkrije da je Krešo ilegalac, ona mu pomogne i zaljubi se u njega. Sada je trudna, u njemačkom okruženju, ali ne zna da ih Krešo sa svojim borcima pokušava spasiti…
Uloge:
Prva priča - Jurica Dijaković (Marko), Ivan Šubić (Željezničar), Nevenka Benković (Željezničarova supruga), Viktor Bek (majstor); Druga priča - Pero Kvrgić (Perica), Mato Ergović (Mićo), Vanja Drach (Mijo Čavalj), Andro Lušičić (komandant), Rudolf Kukić (njemački pukovnik), Ljudevit Galic (stražar), Zlatko Madunić (pukovnikov ađutant), Pero Budak (satnik Vuković); Treća priča - Boris Buzančić Kreš), Goranka Vrus (Nevenka), Relja Bašić (Adam), Zvonimir Rogoz (ravnatelj orkestra); Okvirna priča - Jan Sid (Brko), Ivo Škrabalo (doktor) i dr.
Zemlja proizvodnje:
Federativna Narodna Republika Jugoslavija (Narodna Republika Hrvatska)
Scenarij:
Zvonimir Berković, Slavko Kolar, Nikola Tanhofer (monolozi - T. A. Vrdoljak)
Glazba:
Milo Cipra
Montaža:
Scenografija:
Zdravko Gmajner
Kostimografija:
Komentar:
Posljednji igrani film Branka Marjanovića pokušaj je unapređenja odnosno osvježenja poznatih žanrovskih obrazaca partizanskog filma. Unutar okvirne kompozicije bezizgledne partizanske borbe u neprijateljskom obruču odvijaju se tri priče sastavljene po načelu omnibusa. Prva, akcijski obilježena, prati bijeg iz logora, druga, humorna, ima u središtu dvojicu duhovitih i snalažljivih partizana, dok treća, lirski intonirana, tematizira nemogućnost realizacije ljubavi usred ratnih užasa. Ambiciozan i zanimljiv film naišao je međutim na slab odjek tadašnje kritike i publike, a još čeka pravu revalorizaciju. Povijest hrvatske kinematografije pamti ga kao prvi hrvatski film zvučno snimljen magnetskim zapisom.
Dozvola za prikazivanje: od 30. lipnja 1956.
Ukoliko primjetite netočne informacije ili pak imate ideju kako bi se ovu bilješku moglo unaprijediti, svakako nam javite.