Branko Marjanović redatelj


Datum i mjesto rođenja: 12. 5. 1909., Zagreb

Datum i mjesto smrti: 13. 2. 1996., Zagreb


Autor respektabilnog dokumentarnog opusa u kojem se ponajprije izdvajaju vrsni prirodoslovni popularnoznanstveni filmovi (npr. Posljednji zavičaj, Bjeloglavi sup, oba 1959; Priča o glavatici, 1960 (2. nagrada za režiju na festivalu kratkometražnog filma u Beogradu); Lasica, 1962; Svizac, 1966; Puh, 1977 (Srebrna medalja Beograd na festivalu u Beogradu); Priča o gatalinki, 1980, uključujući i omiljeni ciklus Mala čuda velike prirode (1971-1974). Sin Milana Marjanovića, istaknutog kulturnog djelatnika koji je bio i umjetnički rukovoditelj filmske proizvodnje Škole narodnog zdravlja, Branko Marjanović filmskom se režijom, scenaristikom i montažom počeo baviti još u doba tzv. stare Jugoslavije, a tijekom Drugog svjetskog rata djelovao je u Hrvatskom slikopisu, državnom filmskom poduzeću Nezavisne Države Hrvatske, te je bio na čelu skupine autora koja je realizirala srednjemetražni dokumentarni promidžbeni film Straža na Drini (1942), nagrađen na Venecijanskom festivalu, a producirao je, montirao i suautor je knjige snimanja jedinog endehaškog dugometražnog igranog filma Lisinski (1944) Oktavijana Miletića. Povezan s partizanskim pokretom, nakon svršetka rata i uspostave komunističke vlasti, kao jedan od najiskusnijih hrvatskih filmaša, autor je drugog poslijeratnog hrvatskog cjelovečernjeg igranog filma Zastava (1949), prvog kojeg je režirao hrvatski sineast (prvi, Živjeće ovaj narod iz 1947, režirao je gostujući srbijanski autor Nikola Popović). Poslije bunkerirane društveno-političke satire Ciguli miguli (1952, prvi put javno prikazan 1977) i slabog prijema narativno i žanrovski složena partizanskog filma Opsada (1956), prestao se baviti igranom produkcijom.

Ostale nagrade:
Republička nagrada Vladimir Nazor za životno djelo (1970)


Opsada

Godina: 1956

Zastava

Godina: 1949

Ciguli Miguli

Godina: 1952