Godina proizvodnje: 1968
Trajanje: 88 minuta
Tehnika: 35mm widescreen, boja
Filmski rod: Igrani film
Režija:
Hadžić, Fadil
Produkcija:
FRZ - Centar filmskih radnih zajednica SR Srbije (kasnije Centar film)
Snimatelj:
Vodopivec Frano
Sinopsis:
Godine 1945. u Sarajevu ranjeni mladi partizan upada u nepoznati stan tražeći utočište. U stanu opazi uokvirenu fotografiju članova nekadašnje organizacije Mlada Bosna, na kojoj je i tada mladi vlasnik stana u koji se sklonio, u društvu Gavrila Principa, atentatora na nadvojvodu Franza Ferdinanda i njegovu suprugu u Sarajevu 1914. Vrijeme radnje vraća se u prošlost, u 1914. kad Gavrilo Princip, Nedeljko Čabrinović, Vasa Čubrilović i ostali pripadnici Mlade Bosne, među kojima i Simo, budući vlasnik stana u koji će se skloniti ranjeni partizan, pripremaju atentat...
Uloge:
Predrag Finci (Gavrilo Princip), Bert Sotlar (nadvojvoda Ferdinand), Lucyna Winnicka (njegova supruga), Branislav Miličević (ranjeni mladi partizan), Faruk Begolli, Ivan Albahari, Milan Bosiljčić, Azra Čengić, Nedim Djuherić, Maks Furijan, Franc Trefalt, Majda Potokarjeva, Beba Selimović i dr.
Zemlja proizvodnje:
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (Socijalistička Republika Srbija)
Scenarij:
Fadil Hadžić
Glazba:
Montaža:
Radojka Tanhofer
Scenografija:
Vlastimir Gavrik, Mehmedalija Maglajlija
Kostimografija:
Jelisaveta Gobecki
Komentar:
Fadil Hadžić se u Drugoj strani medalje i Protestu utekao modernističkom razlomljavanju fabule retrospekcijama iz očišta raznih likova, sklapajući tako, u stilu Welleosova Građanina Kanea, atraktivan i učinkovit perspektivizacijski mozaik. U Sarajevskom atentatu otišao je još dalje: uveo je okvirnu (prstenastu) kompoziciju (koju je prethodno rabio u Službenom položaju), pri čemu su zbivanja iz okvira filma i ona u jezgrenom dijelu povijesno relativno udaljena, no čvrsto povezana nategnutom i nesimpatičnom ideološkom interpretacijom (borba protiv Nijemaca u Drugom svjetskom ratu nameće se kao produžetak terorističke djelatnosti atentatora Mlade Bosne, tobože kao dio istog 'revolucionarnog' kontinuiteta); sam pak jezgreni dio strukure usložnjava se retrospekcijama iz očišta raznih likova, pa sve zajedno tvori kompliciranu cjelinu koja se načelno može doimati zanimljivo, no u konkretnoj realizaciji ispala je poprilično nesuvislom. Kad se tome dodaju ideološki podobne fraze koje likovi uglavnom izmjenjuju, nije teško doći do zaključka da je u pitanju ambiciozan, ali dominantno neuspio projekt. Sedam godina kasnije Veljko Bulajić o istoj će temi snimiti bolje primljen film Atentat u Sarajevu, narativno jednostavniji i suvisliji, no djelomično srodnih idejno-značenjski boljki kao i Hadžićev film. Zanimljivo je napomenuti da je u Hadžićevu ostvarenju svoju drugu filmsku ulogu ostvario Branislav Branko Miličević, kasnije tvorac legendarne dječje emisije Televizije Beograd Kocka, kocka, kockica, po kojoj je do danas ostao poznat kao Branko Kockica.
Dozvola za prikazivanje: od 14. studenog 1968.
Ukoliko primjetite netočne informacije ili pak imate ideju kako bi se ovu bilješku moglo unaprijediti, svakako nam javite.