Ivica Rajković snimatelj

1. Početna
2. Snimatelji
3. Ivica Rajković

Datum i mjesto rođenja: 24. ožujka,1935., Udbina

Hrvatski snimatelj značajnog opusa igranih filmova. Nakon završene Savezne grafičke industrijske škole, fotografski smjer, prvotno je filmski fotograf u Jadran filmu, a zatim pomoćnik Tomislavu Pinteru. Prvi samostalni film (kratkometražni igrani) snima 1965. godine. Slijedi veći broj dokumentarnih filmova.Ukupno je snimio dvadeset dugometražnih filmova, oko osamdesetak kratkometražnih za redatelje Krelju, Papića, Babića, Žižića i druge, tri televizijske serije, oko 3000 promidžbenih, a bio je drugi snimatelj u šesnaest koprodukcija. Obilježava ga maksimalna prilagodljivost redateljskom stilu i ugođaju filma, maksimalna fleksibilnost uz kontinuiranu kreativnost. Sklon je istraživanju te je vrstan poznavatelj filmske tehnike. Snimatelj je Golikova dokumentarnog filma Od 3 do22 (1966), Hadžićeva Protesta (1967), a 1968. prima Zlatnu Arenu za fotografiju u filmovima Imam dvije mame i dva tate (Krešo Golik) i Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata (Branko Ivanda). Snimatelj je proslavljena Golikova filma Tko pjeva zlo ne misli (1970). Zapažena je njegova fotografija u Papićevom filmu Izbavitelj (1976) po ekspresivnu ugođaju postignutu svjetlom i bojom, za koju je primio Srebrnu Arenu na festivalu u Puli, te u filmu Prijeki sud (Branko Ivanda, 1978), koji bi se po dosezima u fotografiji mogli usporediti s filmovima Dvadeseto stoljeće ( Bernardo Bertolucci, 1976) i Stablo za klompe (Ermanno Olmi, 1978). Rajković u tom uratku ne stvara samo adekvatan ugođaj, on u prostoru fotografskim sredstvima razvija karaktere, stvara napetost radnje. To postiže poglavito svjetlom, odabirom objektiva i kolorističkim nijansiranjem. To je vrlo zanimljiva snimateljska uspješnica, nepravedno zaobiđena u hrvatskoj kinematografiji. U Papićevu filmu Tajna Nikole Tesle (1980) pokazuje kako se u nešto bogatijoj produkciji može ostvariti fotografija koja stilski dosta podsjeća na američku visokoprofesionalnu sliku, možda ponekad i na štetu Rajkovićeve fotografske osobnosti. U filmu Zločin u školi (Branko Ivanda, 1982), Rajković se okušao kao snimatelj trilera izražavajući se svjetlom i tehnikom mekocrtača.
Ostali važniji igrani filmovi: Slučajni život (Ante Peterlić, 1969), Divlji anđeli (Fadil Hadžić,1969), Vlak u snijegu (Mate Relja, 1976), Hoću živjeti (Miroslav Mikuljan, 1982), Stela (Petar Krelja, 1990).