Lordan Zafranović redatelj

1. Početna
2. Redatelji
3. Lordan Zafranović

---

Datum i mjesto rođenja: 11. 2. 1944., Maslinica na Šolti

---

Darovit stilist naglašene narativne nekompetentnosti, posvećen propitivanju individualnog i kolektivnog (političkog) zla te moći erosa, izraziti ljevičar i erotofil, Lordan Zafranović kontroverzni je hrvatski sineast, kako zbog političkih tako i radi poetičkih razloga. Diplomirao je književnost i likovnu umjetnost na Pedagoškoj akademiji u Splitu te potom studirao filmsku režiju na FAMU u Pragu, gdje je naknadno diplomirao 1981. Opus je započeo 1961. amaterskim, uglavnom igrano-eksperimentalnim filmovima u rasponu od egzistencijalističkog neoromantizma do groteske i apsurda, a 1965. ulazi u profesionalnu produkciju gdje ostvaruje niz igranih i dokumentarno-eksperimentalnih kratkometražnih i srednjemetražnih filmova, među kojima su najistaknutiji Poslije podne/Puška i Ave Marija/Moje prvo pijanstvo (1971), kojima tematizira nasilje i zlo u čovjeku. Dugometražni debi zabilježio je kao student filmom Nedjelja (1969), a sustavni dugometražni opus započinje 1975. ostvarenjem Muke po Mati (prethodno je, 1973, kompilirao dugometražni film Kronika jednog zločina iz tri neovisno nastala srednjometražna). Taj se opus može podijeliti na egzistencijalno-metafizičko-erotske filmove (Muke po Mati, Ujed anđela, Haloa - praznik kurvi, Lacrimosa/Osveta je moja) te povijesno-političke, usredotočene na Drugi svjetski rat i poraće (Okupacija u 26 slika, Pad Italije, Večernja zvona). Opus u cjelini karakterizira tzv. estetizirani stil s ekspresivnim naturalističko-grotesknim natruhama te načelni tematski sklop erosa i thanatosa. Svojevrsna sinteza cjelokupna Zafranovićeva djela je dugometražni dokumentarni film Zalazak stoljeća/Testament L. Z. (1994) u kojem se isprepliću arhivski snimci nacifašističke i ustaške provenijencije (kao simbola ljudskog zla) i pretenciozne autorove mistifikacije o umjetnosti, povijesti i vlastitom značenju. Autor je i srednjemetražnog dokumentarca Krv i pepeo Jasenovca (1983).

Nagrade:
Pula 75' - Nagrada filmske kritike Milton Manaki za režiju filma Muke po Mati
Pula 78' - Srebrna arena za režiju filma Okupacija u 26 slika
Nagrada filmske kritike Milton Manaki za režiju
Pula 81' - Velika zlatna arena za režiju (ex aequo s producentom) filma Pad Italije
Pula 86' - Zlatna arena za režiju filma Večernja zvona
Nagrada žirija tjednika Studio Studijev jelen za režiju

---