Godina proizvodnje: 1986
Trajanje: oko 120 minuta
Tehnika: 35mm widescreen, boja
Filmski rod: Igrani film
Režija:
Zafranović, Lordan
Produkcija:
Montenegroexport
Jugoart (Zagreb)
Jadran film
Snimatelj:
Pivčević Andrija
Sinopsis:
Film prati sudbinu komunističkog revolucionara Tomislava od njegova dječaštva dvadesetih do kraja četrdesetih, kad nesretnim slučajem pogiba u beogradskom zatvoru, gdje se našao zbog sumnje da simpatizira Staljina. Uz njega i njegovu atraktivnu suprugu Meyru iz građansko-nacionalističke obitelji, profilirana je i druga fabularna linija s likovima Tomislavova starijeg brata i njegove supruge Rose, u koju je Tomislav zaljubljen od djetinjstva.
Uloge:
Rade Šerbedžija (Tomislav K.), Neda Arnerić (Meyra), Ljiljana Blagojević (Rose), Petar Božović (Rosin muž i Tomislavov brat), Mustafa Nadarević (Matko), Miodrag Krivokapić (Dimitrije), Irfan Mensur (Dimitrijev brat), Kruno Šarić (Čubar), Kristijan Ugrina (Tomislav kao dječak) i dr.
Zemlja proizvodnje:
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (Socijalistička Republika Hrvatska/Socijalistička Republika Crna Gora)
Scenarij:
Mirko Kovač (prema vlastitom romanu Vrata od utrobe), Lordan Zafranović
Glazba:
Vladimir Kraus-Rajterić
Montaža:
Andrija Zafranović
Scenografija:
Ivica Šporčić
Kostimografija:
Komentar:
Večernja zvona završni su i najbolji dio neformalne povijesno-političke trilogije (čine ju još Okupacija u 26 slika i Pad Italije) Lordana Zafranovića, ujedno i najbolji film njegovog cjelovečernjeg igranog opusa, ali i jedan od najboljih hrvatskih i jugoslavenskih filmova osamdesetih godina. Riječ o ostvarenju izrazito epizodične naracije kojom Zafranović zrelo barata, uspijevajući kao nikad prije zaokružiti cjelovite, psihološki uvjerljivo portretirane likove, prema kojima, za razliku od do tad prevladavajuće distance, cinizma pa i mizantropije, pokazuje pozitivan emocionalni angažman. Likovi Tomislavova brata i Rose, tzv. mali ljudi nedodirnuti agresivnim ideologijama, zapravo su pravi junaci filma koji implicitno uspostavljaju opoziciju tzv. velikim pričama koje utjelovljuje lik Tomislava, svojevrsni spoj istaknutih jugoslavenskih komunističkih revolucionara Milovana Ðilasa i Andrije Hebranga. Za razliku od Pada Italije, Večernja zvona ne demonstriraju fascinaciju revolucijom, nego nadasve kritički odnos prema njezinim nosiocima koji u ime velikih ideja žrtvuju stvarnu ljudsku sreću. Odlični glumački nastupi i sugestivan ugođaj zaokružuju nadasve pozitivan dojam. Film je nagrađen Zlatnom arenom za režiju i Studijevim Jelenom, nagradom žirija publike tjednika Studio.
Ostale nagrade: Pula 86' - Zlatna arena za mušku ulogu Radi Šerbedžiji
Zlatna arena za montažu
Dozvola za prikazivanje: od 27. ožujka 1986.
Napomena: Godišnjak kinematografije u SR Srbiji - uporedo SFRJ kao producenta ne navodi Montenegroexport.
Ukoliko primjetite netočne informacije ili pak imate ideju kako bi se ovu bilješku moglo unaprijediti, svakako nam javite.