Godina proizvodnje: 2019.
Trajanje: 95 minuta
Tehnika: DCP, boja
Filmski rod: Igrani film
Režija:
Pavlović, Jure
Produkcija:
Sekvenca, Wake Up Films, Les films de l'oeil sauvage, Novi film, Peglanje snova
Snimatelj:
Plećaš Jana
Sinopsis:
Nakon dugih godina provedenih u Njemačkoj, Jasna se vraća u
Hrvatsku kako bi se brinula o majci koja je na umoru. Majčino onemoćalo tijelo
čak i prikovano za krevet zrači zastrašujućim autoritetom koji se nadvija nad
svima u njezinoj blizini. Kako dani prolaze Jasna se zapleće u mrežu zamjeranja
od kojih je očajnički pokušavala pobjeći. Hoće li se uspjeti suprotstaviti majci ili
će konačno nestati pod njezinim zagrljajem koji ostavlja bez zraka?
Uloge:
Daria Lorenci-Flatz, Neva Rošić, Vera Zima, Anka Vučković, Marijo
Jurković, Vinko Vuković, Marija Vrdoljak, Milivoj Barbir, Hrvoje Barbir Barba,
Stephan Baumecker, Lili Jelinek, Till Patz
Zemlja proizvodnje:
Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina, Francuska
Scenarij:
Jure Pavlović
Glazba:
Montaža:
Jure Pavlović, Dragan von Petrović
Scenografija:
Jana Plećaš
Kostimografija:
Katarina Zaninović
Komentar:
Nepunih pet godina nakon što je dobio Europsku filmsku nagradu
(tzv. evropskog Oscara) za kratki igrani film Piknik, Jure Pavlović polučio je
dugometražni igrani debi Mater. Pavlović je pažnju stručne filmske javnosti
skrenuo na sebe 2012. kratkim igranim ostvarenjem Kišobran, koje je Maji
Posavec donijelo nagradu za najbolju glumicu na Danima hrvatskog filma, a
potom je 2015. sljedećim kratkim igranim filmom Piknik, snimljenim u Bosni i
Hercegovini i s tamošnjim glumcima, ali u hrvatskoj produkciji, osvojio
spomenutu Europsku filmsku nagradu. Dugometražni prvijenac Mater
svojevrsni je spoj tih dvaju radova – od Kišobrana preuzeo je stilsku koncepciju,
a od Piknika tematski interes. Naime, Kišobran se u potpunosti sastojao od
krupnih planova protagonistice, dok je lik njezina ljubavnog interesa sustavno
ostajao u neoštrom drugom planu ili izvan kadra; Piknik se, pak, bavio temom
zahtjevnog odnosa oca i sina. Mater je umjesto oca i sina u tematsko središte
postavila vrlo zahtjevnu interakciju majke i kćeri, ali osnova je ista, kao što je i
stilska koncepcija temeljno ista kao u Kišobranu – protagonistica je od početka
do kraja u oštrom prvom (krupnom) planu, dok su ostali likovi u neoštrom
drugom ili trećem, odnosno pri rubovima slike ili izvan nje, prisutni samo
glasom. U vezi s Materom na pamet pada još jedan Pavlovićev kratkiš, Bacila je
sve niz rijeku iz 2010., nazvan prema istoimenoj znamenitoj pjesmi Indexa, jer
Pavlovićev je dugometražni debi ispunjen tzv. dijegetskom glazbom u vidu
pjesama jugoslavenske zabavne glazbe u rasponu od kasnih 1950-ih do
otprilike 1980-ih, sugerirajući radničko-građanski, provincijsko urbani milje
zbivanja. Taj milje, inače prostorno smješten u dolinu Neretve (film je sniman u
Metkoviću, a likovi spominju, među ostalim, i Ploče), vizualno nije najlakše
razabrati upravo zbog koncepcije ultimativnih bližih i krupnih planova (a po
fragmentima razabirivog prostora mogao bi biti i ruralan), pa je sugeriranje
socijalno-prostornog identiteta, ali i individualnog senzibiliteta, putem pjevanih
pjesama dobro rješenje. Također, nije naodmet spomenuti ni poetičku razliku
između Kišobrana i Piknika – prvi film oslanjao se na 'lelujavu romantiku', drugi
na čvrsti realizam, ali ni on nije bježao od emocija koje su Pavloviću očito vrlo
važne. Mater je u tom smislu puno bliža Pikniku jer joj je socijalni i psihološki
realizam na prvom mjestu, a uz to je emotivno vrlo opora. No u završnici film je
na neki način i katarzičan, kad prvi i jedini put u prvi (oštri) plan dovodi majku
koja, na svom biološkom kraju, na licu napokon pokaže znakove zadovoljstva,
štoviše gotovo nekog blaženstva. Vjerojatno je to posljedica spoznaje da je i
njezina kći - stigla iz Njemačke prvi put nakon deset godina da bi bolesnu
majku, koja to ne želi, smjestila u starački dom – sada majka s vlastitom
obitelji. Pri tome završni kadar, jedini u filmu lišen kćerine fizičke prisutnosti i
sastavljen od bližeg plana materina lica i ruku unuke u pozadini, unuke koja
baku prvi put vidi, barem uživo, simbolično zaokružuje film.
Imponira kako je Jure Pavlović jedan već podosta potrošen postupak (kamera
'zalijepljena' za lice i naličje protagonista) osvježio lucidno koristeći dinamiku
oštrog i neoštrog, središnjeg i rubnog, individualnog i kolektivnog, psihološkog i
socijalnog, polučujući ostvarenje u kojem ne blistaju samo središnje glumice
Darija Lorenci i Neva Rošić, nego i niz rubnih i 'zamagljenih' naturščika
dragocjeno pridonose vrlo sugestivnom dojmu realističnosti. Nije pretjerano
reći da je Mater jedan od najboljih dugometražnih igranih debija u povijesti
hrvatske kinematografije.
Početak prikazivanja: redovna (hrvatska) kino distribucija rujan 2020.
Nagrade i festivali:
- Black Nights filmski festival u Tallinnu, 2019
- Festival svjetskog filma u Bostonu, 2020.
- Filmski festival u Vilniusu 'Kino Pavasaris', 2020.
- Međunarodni filmski festival u Beogradu – FEST 2020. – Nagrada
kritičara 'Nebojša Đukelić' za najbolji regionalni film
- Festival mediteranskog filma Split, 2020.
- Pulski filmski festival 2020. – Zlatna arena za glavnu žensku ulogu
(Daria Lorenci-Flatz), Zlatna arena za kameru; Nagrada Breza za najboljeg
debitanta (Jure Pavlović)
- Taormina Film Festival, 2020. – Nagrada za najbolju glumicu (Daria
Lorenci-Flatz)
- Brač Film Festival, Supetar, 2020.
- Bihać Avantura Film Festival, 2020. – Nagrada za najbolji dugometražni
igrani film
- Betina Film Festival, 2020.
- Filmska revija mladeži i Four River Film Festival, Karlovac, 2020.
- Festival europskog filma – Cinedays, Skoplje, 2020. – Posebno priznanje
- CinEast – Festival srednjoeuropskog i istočnoeuropskog filma,
Luxembourg, 2020.
- Festival mediteranskog i europskog filma Trebinje, 2020.
- Rab Film Festival, 2020.
- Festival europskog filma Palić, 2020.
- Međunarodni filmski festival Kinenova, Skoplje, 2020.
- Međunarodni filmski festival u Saint-Jean-de-Luzu, 2020. – Na grada za
najbolju žensku ulogu (Daria Lorenci-Flatz)
- Mostar Film Festival, 2020.
- Festival istočnoeuropskog filma u Cottbusu, 2020.
- Međunarodni filmski festival u São Paulu, 2020.
- Filmski festival glumca, Vinkovci, 2020.
- Filmski festival East by Southeast, Copenhagen, 2020.
- Eastern Neighbours Film Festival, Haag, 2020.
- Mojkovačka filmska jesen, 2020. – Nagrada za najbolju glumicu (Daria
Lorenci Flatz)
- Saint Jean De Luz Film Festival, 2020.
- Zagreb Film Festival, 2020.
- Festival mediteranskog filma u Bruxellesu – Cinemamed, 2020.
- Međunarodni filmski festival La Rochelle, 2020.
- Nagrada Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara za najbolji
hrvatski dugometražni igrani film 2020.
Ukoliko primjetite netočne informacije ili pak imate ideju kako bi se ovu bilješku moglo unaprijediti, svakako nam javite.