Seks, piće i krvoproliće film


Godina proizvodnje: 2004

Trajanje: 75 min

Tehnika: boja

Filmski rod: igrani omnibus


Režija:
Nuić, Antonio
Matić, Boris T.
Jurić, Zvonimir

Produkcija:
Propeler Film

Snimatelj:
Hrpka Vjeran

Sinopsis:
Jedne nedjelje u Zagrebu, na dan odigravanja nogometnog derbija između Dinama i Hajduka, odvijaju se tri priče. U prvoj od njih otac Sejo (Admir Glamočak), navijač Hajduka podrijetlom iz BiH, i sin Dario (Matko Fabeković), navijač Dinama, odluče zajedno otići na utakmicu, da bi se otac uskoro sukobio sa skupinom Bad Blue Boysa. U drugoj prijatelji Zlatko Šnur (Krešimir Mikić) i Roko Vitaljić (Leon Lučev) na putu do stadiona upadnu u nevolje s policajcem (Dražen Šivak) i njegovom kolegicom (Daria Lorenci). U trećoj priči, nakon završene utakmice navijači i prijatelji Njonjo (Franjo Dijak), Mario (Bojan Navojec), Goc (Rakan Rushaidat) i Žac (Hrvoje Kečkeš) u Njonjinu stanu i pred njegovom suprugom Martinom (Leona Paraminski) počet će raščišćavati međusobne odnose i otkrivati tajne koje dugo opterećuju njihove odnose.

Uloge:
„Seks“: Admir Glamočak (Sejo), Matko Fabeković (Dario), Bogdan Diklić (Komšija), Ksenija Marinković-Ugrina (Valerija); „Piće“: Krešimir Mikić (Zlatko Šnur), Leon Lučev (Roko Vitaljić), Dražen Šivak (Policajac), Daria Lorenci (Policajka); „Krvoproliće“: Franjo Dijak (Njonjo), Bojan Navojec (Mario), Rakan Rushaidat (Goc), Hrvoje Kečkeš (Žac), Leona Paraminski (Martina), Kristijan Potočki (Bad Blue Boy), Filip Juričić (Bad Blue Boy), Nataša Dangubić (Cura iz trgovine), Hrvoje Osvadić (Bolničar br. 1)

Zemlja proizvodnje:
Hrvatska

Scenarij:
Boris T. Matić („Seks“), Zvonimir Jurić („Piće“), Antonio Nuić („Krvoproliće“)

Glazba:

Montaža:
Marin Juranić, Veljko Segarić

Scenografija:
Nedjeljko Mikac

Kostimografija:
Ante Tonči Vladislavić

Komentar:
Izvorno zamišljeno kao omnibus trojice debitanata, među kojima i TV-novinara Roberta Knjaza kojeg je nakon odustajanja zamijenio producent Boris T. Matić, ostvarenje suautora Zvonimira Jurića i Antonija Nuića donekle je neutemeljeno odnosno pretjerano najavljivano kao prvi hrvatski film o navijačkoj supkulturi. Segment Borisa T. Matića („Seks“) dramaturški je nekoherentan i nesigurno režiran, osobito u uvodu sukoba s BBB-ovcima, no emotivno je angažiran i dirljiv, uz spretno i nenametljivo nostalgično baratanje često eksploatiranim motivom „bošnjačke sjete“. Segment Zvonimira Jurića („Piće“) korektno je režiran, ali nedovoljno osmišljen i razrađen te pretjerano oslonjen na dramaturške, narativne i karakterne stereotipe. Segment Antonija Nuića („Krvoproliće“) snažna je i vrlo intrigantna studija primitivnog patrijarhalnog mentaliteta i mizoginije, sjajno režiran dominantno komoran film koji imponira promišljenim korištenjem i opisivanjem prostora te osobito iznimnim realizmom i naturalizmom u prikazu okrutnošću i neznanjem opterećenih međuodnosa četvorice prijatelja.

Početak prikazivanja: redovita kino-distribucija 25. studenog 2004. godine