Godina proizvodnje: 2010
Trajanje: 107 minuta
Tehnika: 35 mm, boja
Filmski rod: Igrani film
Režija:
Matanić, Dalibor
Produkcija:
Kinorama, Hrvatska radiotelevizija
Snimatelj:
Černjul Vanja
Sinopsis:
Emotivna Mare (Marija Škaričić) majka je dječaka Bruna (Noa Nikolić) i supruga gruba i šutljiva Janka (Janko Popović Volarić), koja sve teže podnosi muževu hladnoću i distanciranost. Mare je nekoliko dana prije Božića dobila otkaz na poslu, a od crnih je misli ne spašava ni druženje s obiteljskim prijateljima Ozrenom (Ozren Grabarić) i njegovom suprugom Ivom (Judita Franković). Nakon što ju Janko na samu Badnju večer žestoko premlati, Mare smjesta s Brunom sjedne u automobil i kao privremeno rješenje ode kod najbolje prijateljice Višnje (Lana Barić) i njena muža Alena (Franjo Dijak). Ali i Višnja je žrtva Alenovih nasilnih ispada, no ona na to pristaje i muža opravdava raznim izgovorima. Nakon što jednu noć provedu u hotelu a drugu u uredu njezine bivše tvrtke, Mare i Bruno zbog besparice završe na parkiralištu jednog šoping centra. U tom centru kao noćni čuvar radi Milan (Krešimir Mikić), naizgled susretljiv i dobrodušan no zapravo vrlo povučen, nesiguran i asocijalan mladić koji će Mari i djetetu ponuditi privremeni smještaj u šoping centru.
Uloge:
Marija Škaričić (Mare), Janko Popović Volarić (Janko), Krešimir Mikić (Milan), Noa Nikolić (Bruno), Ozren Grabarić (Ozren), Judita Franković (Iva), Lana Barić (Višnja), Franjo Dijak (Alen), Nikša Butijer (vozač kamiona), Biserka Ipša (gospođa s parkinga), Ksenija Pajić (gospođa iz centra), Petra Maroja (Sanja), Ljiljana Bogojević (putnica u tramvaju), Željko Königsknecht (Milanov kolega)
Zemlja proizvodnje:
Hrvatska
Scenarij:
Tomislav Zajec, Dalibor Matanić
Glazba:
Jura Ferina, Pavle Miholjević
Montaža:
Tomislav Pavlic
Scenografija:
Ivan Veljača
Kostimografija:
Ana Savić-Gecan
Komentar:
Psihološka obiteljska egzistencijalna drama godine 2010. nagrađena Zlatnom arenom za najbolju glavnu žensku ulogu tematski je intrigantna, vrlo sigurno i sugestivno režirana te dojmljivo atmosferična i tjeskobna storija o obiteljskom nasilju, disfunkcionalnim obiteljima i (urbanoj) otuđenosti. Prilično je impresivna vještina kojom Matanić, oslanjajući se na snimateljski rad Vanje Černjula i sigurne glumačke nastupe, kreira turobnu i naglašenim mračnim i uznemirujućim bojama oslikanu priču o raspadu obitelji koja je dramski vrlo efektno kontekstualizirana u vrijeme Božića, u dane (formalnog) slavljenja obitelji, dobrote i plemenitosti. Ničega od toga u „Majci asfalta“ nema, svi su odrasli likovi nesretni, frustrirani i mučeni različitim osobnim demonima, obiteljsko nasilje je gotovo pravilo, a ne iznimka, a i Zagreb se doima negostoljubivim, pustim i hladnim gradom usporedivim s nekom skandinavskom metropolom. Ni to nije slučajno, jer čitav film u sjećanje priziva germansku hladnoću Austrijanca Michaela Hanekea ili gotovo skandinavsku distanciranost Belgijanaca Jean-Pierrea i Luca Dardennea. Matanićev prosede odlikuje i naglašeni pesimizam koji tek na samom kraju krije blagu naznaku mogućeg optimizma, no vjerojatnije je ipak riječ samo o zatišju do nove bure.
Početak prikazivanja: premijerno 22. srpnja 2010. godine na pulskom festivalu, redovna kino-distribucija studeni 2010.
Nagrade i festivali:
Pulski filmski festival 2010. godine – Zlatna arena za najbolju glavnu žensku ulogu
Nagrada za najbolji scenarij na filmskom festivalu u Solunu 2010. godine
European Film Promotion´s Shooting Star 2011. - Marija Škaričić
Ukoliko primjetite netočne informacije ili pak imate ideju kako bi se ovu bilješku moglo unaprijediti, svakako nam javite.