Tri sata za ljubav film


Godina proizvodnje: 1968

Trajanje: 88 minuta

Tehnika: 35mm vistavision, boja

Filmski rod: Igrani film


Režija:
Hadžić, Fadil

Produkcija:
Jadran film

Snimatelj:
Vodopivec Frano

Sinopsis:
Mlada i privlačna Maca kućna je pomoćnica kod imućnog bračnog para intelektualaca. Jedino slobodno vrijeme koje može posvetiti sebi jest nedjeljno poslijepodne. Upravo te nedjelje Maca izlazi s prijateljicom Ankicom koja dolazi sa svojim dečkom Zizijem i naočitim mladićem Rikijem. Nakon plesa Riki želi seks s Macom, no ona ga odbija i vraća se u stan, gdje joj isto predlaže gazda...

Uloge:
Stanislava Pešić (Maca), Dragan Nikolić (Riki), Tatjana Salaj (gazdarica), Predrag Tasovac (gazda), Mladen Crnobrnja (Zizi), Lenka Neumann (Ankica), Vanja Žugaj, Vladimir Ruždjak, Mirjana Bohanec, Antun Vrdoljak (tv-reporter)

Zemlja proizvodnje:
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (Socijalistička Republika Hrvatska)

Scenarij:
Fadil Hadžić

Glazba:
arhivska

Montaža:
Radojka Tanhofer

Scenografija:
Ozren Vuković

Kostimografija:

Komentar:
Mnogo uspjelije nego u godinu kasnijem filmu Divlji anđeli, Fadil Hadžić ovdje se pozabavio pripadnicima mlade urbane generacije koja entuzijastično prihvaća zapadne popkulturalne utjecaje, te je također mnogo uspjelije nego u Divljim anđelima usvojio neke novovalne tekovine, ovdje ne samo tematske nego i stilske (pseudodokumentarizam, metafilmski signali). Izvedbeno lepršav, no u podtekstu pesimističan i izrazito kritičan spram raskoraka proklamiranih ciljeva i prakse socijalističkog društva, Tri sata za ljubav ide u red najboljih Hadžićevih filmova (a s nekima od njih dijeli i strukturu punu retrospekcija). Spomenimo i da je buduća velika jugoslavenska glumačka zvijezda Dragan Nikolić tu ostvario svoju drugu filmsku ulogu (nakon debija u Kad budem mrtav i beo Živojina Pavlovića), a da je nositeljica glavne uloge Stanislava Pešić kasnije postala velika tv-zvijezda kao protagonistica ultra-popularne serije Televizije Beograd Pozorište u kući.

Nagrade: Pula 68' - Diploma žirija Draganu Nikoliću (ex aequo s Kad budem mrtav i beo)
                                    Diploma žirija Lenki Neumann

Dozvola za prikazivanje:
od 18. lipnja 1968.

Izvoz: Poljska, Mađarska, SAD, Kanada, Japan, Finska