Godina proizvodnje: 2010
Trajanje: 93 minute
Tehnika: 35 mm, boja
Filmski rod: Igrani film
Režija:
Šerbedžija, Danilo
Produkcija:
Inter Film, Hrvatska radiotelevizija, VANS, Lijeni film
Snimatelj:
Rendulić Saša
Sinopsis:
Ličanin Mane Paripović (Rade Šerbedžija) grub je i otresit čovjek koji, dok s bratom Jojom (Bogdan Diklić), svojim sinom Todorom (Živko Anočić) i Jojinim sinom Brankom (Krešimir Mikić) skrbi o dementnoj baki Neđi (Mira Banjac), ponajviše zbog američke mirovine njenog pokojnog supruga, koju svakog mjeseca donosi poštar Luka (Predrag Vušović), vrijeme provodi u pečenju rakije i čestim čarkama sa susjedom Milom (Dejan Aćimović). Dok je Todor plah i pomalo mentalno hendikepiran momak, Branko je nerealizirani rock-glazbenik koji svira u neambicioznome mjesnome bendu 72 dana te održava vezu s privlačnom Ličom (Lucija Šerbedžija), s kojom mašta o zajedničkom odlasku u Zagreb. No njihove će planove poremetiti bakina smrt nakon koje, da ne bi ostali bez američke mirovine, Mane iz obližnjeg staračkog doma odluči oteti "novu babu" te njome varati poštara Luku. Nakon što u noćnoj akciji iz doma uistinu otmu staru ženu (također Mira Banjac) sličnu baki Neđi, Mane, Branko i ostali počet će shvaćati da se njihovi planovi neće odvijati onako kako su zamislili.
Uloge:
Rade Šerbedžija (Mane), Krešimir Mikić (Branko), Bogdan Diklić (Joja), Živko Anočić (Todor), Mira Banjac (baka Neđa / nova Baba), Dejan Aćimović (Mile), Lucija Šerbedžija (Liča), Nebojša Glogovac (policajac Dane), Predrag Vušović (poštar Luka), Dragan Nikolić (prvi kamatar), Pero Močibob (drugi kamatar), Marinko Prga (Pero), Mila Manojlović (Nana), Atif Abazov (Cane), Mito Matijević (Mito), Miloš Vujisić (portir Kuzma), Danilo Šerbedžija (konobar), Dušan Bobić (čovjek u kavani), Tomislav Mršić (željezničar), Mario Borščak, Andrej Korovljev, Danilo Šerbedžija (članovi VIS-a 72 dana)
Zemlja proizvodnje:
Hrvatska, Srbija
Scenarij:
Danilo Šerbedžija
Glazba:
Miroslav Tadić
Montaža:
Ivana Fumić
Scenografija:
Mario Ivezić
Kostimografija:
Željka Franulović
Komentar:
Godine 2010. nagrađena Zlatnim arenama u kategorijama najbolje glavne (Rade Šerbedžija) i sporedne muške uloge (Bogdan Diklić), posebnom Zlatnom arenom za masku (Snježana Gorup) te nagradom publike Zlatna vrata Pule, crnohumorna egzistencijalna drama "72 dana" debitantski je dugometražni projekt Danila Šerbedžije. Iskustvo stekavši nagrađivanim kratkim dokumentarcem "Berto iz Jakovci" iz 2002., Oktavijanom za najuspjeliji kratki igrani film sljedeće godine ovjenčanim "Mušulama u vinu" te radom na humorističnom serijalu "Luda kuća", nekadašnji američki student Rajka Grlića u cjelovečernjem je prvijencu odlučio zaigrati na dobitnu kombinaciju crnog humora, slikovitih grotesknih likova, sočnih životnih dijaloga i zvučnih glumačkih imena, čemu je pridodao notu socijalne kritike i jednu političko-kritički intoniranu rečenicu. Rezultat je pomalo nezgrapan, neujednačen i mjestimice odveć kruto režiran film kojeg opterećuje i pretjerano maniristički nastup Rade Šerbedžije, a čiji je najjači adut humor blizak onom iz kultnih filmova Slobodana Šijana i omiljenog stripa "Alan Ford". Aduti djela su i apsurd, mizantropija i ironijski karikiran prikaz susjedskih odnosa duhovito obilježenih i međunacionalnim "tenzijama".
Početak prikazivanja: 20. srpanj 2010. godine
Nagrade i festivali:
- Pulski filmski festival 2010. godine – Zlatne arene za najbolju glavnu i sporednu mušku ulogu, posebna Zlatna arena za masku, nagrada publike Zlatna vrata Pule
Ukoliko primjetite netočne informacije ili pak imate ideju kako bi se ovu bilješku moglo unaprijediti, svakako nam javite.