Godina proizvodnje: 2022.
Trajanje: 80 minuta
Tehnika: DCP, boja
Filmski rod: Igrani film
Režija:
Oremović, Arsen
Produkcija:
Izazov 365
Snimatelj:
Marinkić Marinko
Sinopsis:
Taksist Andrija prodaje bratovu kuću na selu i poziva ga da se useli k
njemu i njegovoj ženi Vesni, krojačici, u stan u Zagrebu. Brat nadimka Traktor
ratni je veteran s PTSP-om i u ionako ne baš skladnu bračnu svakodnevicu
Vesne i Andrije donosi još i surovu realnost postratne Hrvatske, s kojom se
Andrija suočava i kroz svoje naivne pokušaje da postane uspješan poduzetnik.
Uloge:
Nikša Butijer, Lana Barić, Neven Aljinovć Tot
Zemlja proizvodnje:
Hrvatska
Scenarij:
Arsen Oremović (prema istoimenom romanu Ognjena Sviličića)
Glazba:
Toni Starešinić
Montaža:
Tomislav Pavlic
Scenografija:
Dino Topoljnak
Kostimografija:
Katarina Zaninović
Komentar:
Bivši filmski kritičar Arsen Oremović od 2013. se posvetio filmskoj
praksi, isprva tražeći put afirmacije kroz dokumentarne uratke. U 56. godini
života postao je drugi najstariji samostalni debitantski režiser dugometražnog
igranog filma u povijesti hrvatske kinematografije, iza Radislav Jovanova Gonza.
Glava velike ribe adaptacija je romana istaknutog scenarista i režisera Ognjena
Sviličića koja svog tvorca predstavlja kao autora kojem je nemoguće zanijekati
određeni talent, na trenutke i prilično dojmljiv, ali autora koji ipak nije
suvereno ovladao cjelinom djela. Početnih otprilike pet minuta, do natpisa s
naslovom filma, svakako je najbolji dio Oremovićeva ostvarenja, kad u
skučenom 4:3 formatu slike reda atmosferične kadrove što sintetiziraju
dokumentarizam i poetičnost. Protok vremena označen jutarnjim prodorom
Sunčevih zraka kroz rolete na zidni tanjur krasno je rješenje, kao i vrlo dojmljivo
skicozno hvatanje djelovanja jednog od troje protagonista na riječnoj skeli u
izmaglici. Kompletni ruralno smješteni uvodni dio filma u trajanju od nekih
petnaestak minuta stilom i ugođajem sugestivniji je od vremenski
dominantnog, urbano situiranog ostatka djela, a posebno se ističe pomalo
ostranjena, iz narativnog kontinuiteta izdvojena sekvenca nizanja melankolično
intoniranih kadrova seoskih životinja i ambijenata, što sugerira opću tugu
življenja u pasivnim hrvatskim krajevima. Depresija i tuga egzistencije na selu
prelijevaju se u grad (Zagreb) gdje poduzetnički nadobudni taksist Andrija
(Nikša Butijer) dovodi brata zvanog Traktor (Neven Aljinović-Tot). Dok u
Sviličićevom romanu u Zagrebu dolazi do erotskog zbližavanja Traktora i
Andrijine plahe i pasivne supruge, u Oremovićevom filmu takve erotske
konekcije nema, a Vesna (Lana Barić) sve je osim plahe i pasivne žene. Umjesto
ljubavi razvija se prijateljstvo, ali posljedice su iste – Traktor i Vesna na jednoj
su strani, dok Andrija, spoj 'tipične balkanske' nadmenosti, naivnosti i
ranjivosti, ostaje sam na drugoj. Ipak, koliko god nesimetričan bio, trokut se ne
raskida, tek jedan će ga pas na kraju priče nadopuniti.
U nešto više od sat vremena urbanog dijela radnje demonstriraju se autorovi
problemi s dramaturgijom. U filmu koji je ipak primarno narativno i
socijalnokritički fundiran ima podosta praznih hodova, scena lišenih pravog
sadržaja, što se pokušava prikriti efektnim stilizacijama (povezivanje kaotičnosti
dronske snimke i Traktorova mentalnog stanja, noćna svjetla grada kao
krijesnice) i zanimljivim detaljima (prevoženje velikih figura Djeda Mrazova
kamionima, dražesna pojava dalekoistočne frizerke, djeca s maskama na
jezeru). To međutim ne može sakriti nedostatak tzv. unutarnje koherencije:
Glava velike ribe trebala je kao društveno-kritički narativ s egzistencijalističkim
primjesama biti scenaristički raspisanija i ekspresivnija u slikanju karaktera, ili
jednostavno ostati u sferi čistog filma atmosfere. Ovako je negdje između, što
nije optimalno rješenje. U konačnici svakako jest riječ o kvalitativno korektnom
ostvarenju, no njegovi su potencijali bili veći.
Početak prikazivanja: premijerna projekcija na Pulskom filmskom festivalu 22.
Srpnja 2022.; redovna hrvatska kino distribucija 2. veljače 2023.
Nagrade i festivali:
- Pulski filmski festival, 2022. – Zlatna arena za najbolju glavnu žensku
ulogu (Lana Barić)
- Motovun Film Festival, 2022.
- Međunarodni filmski festival Diorama, New Delhi, 2022.
- Filmski festival glumca, Vinkovci, 2022. – Zlatni Orion za glavnu mušku
ulogu (Nikša Butijer)
- Festival istočnoeuropskog filma u Cottbusu, 2022.
Ukoliko primjetite netočne informacije ili pak imate ideju kako bi se ovu bilješku moglo unaprijediti, svakako nam javite.