Godina proizvodnje: 2022.
Trajanje: 113 minuta
Tehnika: DCP, boja
Filmski rod: Igrani film
Režija:
Žuvan, Josip
Produkcija:
Maxima film, Biberche productions
Snimatelj:
Sutlar Tomislav
Sinopsis:
Dvanaestogodišnjaci Nikola i Antonio najbolji su prijatelji koji žive u
susjednim kućama. Zabavljaju se paljenjem karabita, a svoje eskapade snimaju
i objavljuju na Youtubeu, nadajući se milijunskim pregledima. Njihove su
obitelji već godinama zavađene i protive se njihovom prijateljstvu. Kada dođe
vrijeme blagdana, svađa između obitelji će eskalirati i preliti se u odnos dvojice
prijatelja.
Uloge:
Franko Floigl, Mauro Ercegović Gracin, Ljubomir Bandović, Marija
Škaričić, Ivana Roščić, Asja Jovanović, Zdenko Jelčić
Zemlja proizvodnje:
Hrvatska, Srbija
Scenarij:
Josip Žuvan
Glazba:
Mate Matišić
Montaža:
Borna Buljević
Scenografija:
Petra Poslek
Kostimografija:
Katarina Pilić
Komentar:
Trogiranin Josip Žuvan u središte je svog cjelovečernjeg debija
Garbura (dalmatinski naziv za ono što se u kontinentalnim krajevima naziva
karabit) postavio je dvojicu dječaka na početku puberteta koji su najbolji
prijatelji, usprkos toga što su im obitelji zavađene. Ljepoliki Antonio, iako
krhkije građe, dominantan je u odnosu s krupnijim Nikolom (utjelovljuju ih
debitanti Mauro Ercegović Gracin i Franko Floigl), među ostalim i zato što mu
otac radi u inozemstvu i šalje najnovije gadgete, no sam se kući ne vraća, niti
šalje po sina iako mu to svake godine obećava, jer je po svemu sudeći vani
zasnovao novu obitelj. Antonio živi u obiteljskoj kući s pomalo infantilnom
majkom (Ivana Roščić) koja vrijeme provodi slušajući hitove Magazina, Olivera
i inih prvaka dalmatinske pjesme, te djedom (Zdenko Jelčić) naoružanim
pištoljem, dok su im prvi susjedi Nikola i njegovi roditelji (Ljubomir Bandović i
Marija Škaričić), te baka po ocu (Asja Jovanović) koja Antonijeva djeda ne može
smisliti. No dvojica dječaka nisu jedini članovi suprotstavljenih familija koji
blisko komuniciraju – razvoj radnje otkrit će da su Nikolin otac i Antonijeva
majka ljubavnici koji se potajno sastaju u napuštenoj kamp-kućici i njegovom
polovnom autu.
Opisana situacija očito sadrži podosta općih mjesta, no to je i jedini ozbiljniji
prigovor koji se Žuvanovom scenariju može uputiti. Jer s druge strane taj je
scenarij istovremeno i vrlo životan (opća mjesta su opća ne samo zato što smo
ih često sretali u prethodnim filmovima i književnim djelima, nego i zato što su
preuzeta iz života), odnosno postaje takvim zahvaljujući vrlo sigurnoj
redateljskoj realizaciji. I to realizaciji narativne strukture koja se proteže na
gotovo puna dva sata trajanja, što je vrlo rijetka pojava u suvremenoj hrvatskoj
kinematografiji, gdje gotovo da vlada panični strah od minutaže koja prelazi sat
i pol. Žuvan suvereno drži ritam cijelo vrijeme odvijanja radnje koja umjesto da
zamara, ugađa podrobnošću naracije. U tom smislu Garbura je jedan od
najuspjelijih hrvatskih dugometražnih igranih filmova dosadašnjeg tijeka 21.
stoljeća. Treba pozdraviti i Žuvanovo iznevjeravanje očekivanja, odnosno koliko
god da je baratao dobro znanim motivima, onog se 'zlatnog pravila' – ako se
puška pojavi u prvom činu, u završnom mora opaliti - nije držao. U Garburi
djedov u priču snažno uvedeni pištolj naposljetku ne opali, iako se dugo čini da
hoće, i to gotovo manifestno odustajanje od normativa vrlo je umješno
izvedeno. Rad s glumcima također je respektabilan: cijela postava je na izrazito
solidnom nivou, a osobito dvojica dječaka u središnjim ulogama: u hrvatskom
filmu rijetko se susreću uvjerljive kreacije glumaca te dobi, a Ercegović Gracin i
Floigl kao da su u dalmatinski ambijent ušetali iz kakvog nezavisnog američkog
(ili srpskog) filma – toliko su životni. Može se tek požaliti što njihovo
nadigravanje odnosima moći nije još elaboriranije. No i bez toga, Garbura je
izrazito respektabilan film.
Početak prikazivanja: premijerna projekcija 24. rujna 2022. na Međunarodnom
filmskom festivalu u San Sebastianu; redovna hrvatska kino distribucija 22.
prosinca 2022.
Nagrade i festivali:
- Međunarodni filmski festival u San Sebastianu, 2022.
- Zagreb Film Festival, 2022.
- Festival istočnoeuropskog filma u Cottbusu, 2022.
- Filmski festival Slobodna zona, Beograd, 2022.
- Festival mediteranskog filma u Bruxellesu – Cinemamed, 2022.
Ukoliko primjetite netočne informacije ili pak imate ideju kako bi se ovu bilješku moglo unaprijediti, svakako nam javite.