Godina proizvodnje: 2004
Trajanje: 95 min
Tehnika: boja
Filmski rod: Igrani film
Režija:
Petranović, Silvije
Produkcija:
Maydi Film & Video
Hrvatska radiotelevizija
Snimatelj:
Orepić Mišo
Sinopsis:
Srednja Europa tijekom druge polovine 17. stoljeća, u doba dok jezuiti šire utjecaj Katoličke crkve. Mlada grofica Maria (Leona Paraminski) imućna je vlastelinka koja živi u dvorcu, senzualna žena slobodoumnih nazora čiji će osobni ispovjednik postati plahi i senzibilni otac Had (Milan Pleština). On je svećenik posve posvećen vjeri i svom životnom poslanju, a koji će postati grofičin osobni ispovjednik te od svojih nadređenih dobiti zadatak da ju privoli na prepuštanje čitava njezina imetka jezuitskom redu. Taj će zadatak u ocu Hadu izazvati nelagodu i potaknuti ga na etičko samopreispitivanje, a sve će se dodatno usložiti kad se između njega i grofice Marije počne stvarati intimni odnos obilježen i erotskim tenzijama.
Uloge:
Leona Paraminski (Grofica Maria), Milan Pleština (Otac Had), Ivica Vidović (Otac Ivan), Livio Badurina (Nadbiskup), Galiano Pahor (Provincijal), Darko Milas (Rektor), Mustafa Nadarević (Kaštelan), Dejan Aćimović (Abot), Matija Prskalo (Kaštelanova supruga), Maša Petranović (Grofičina kći), Bojan Navojec (Bačvar), Leon Lučev (Vojnik), Zoran Čubrilo (Admontor), Vlatko Dulić (Seljak), Krešimir Mikić (Zabavljač Sefard), Jagoda Kaloper (Zabavljačica Sefard), Petra Kovarbašić (Djevojčica Sefard), Marija Škaričić (Sluškinja br. 1)
Zemlja proizvodnje:
Hrvatska
Scenarij:
Silvije Petranović, prema istoimenu romanu Jiříja Šotole
Glazba:
Montaža:
Andrija Zafranović, Vanja Siruček
Scenografija:
Ivo Hušnjak
Kostimografija:
Ante Tonči Vladislavić
Komentar:
Godine 2004. na pulskom festivalu nagrađena Zlatnom arenom za najbolju scenografiju, te s uspjehom prikazana na međunarodnim festivalima u Šangaju, Sarajevu i São Paulu, povijesna drama scenarista i redatelja Silvija Petranovića razmjerno je slobodna adaptacija glasovita istoimena romana Jiříja Šotole. Roman objavljen 1969. godine, koji se kroz priču o djelovanju jezuitskog reda i katoličke crkve u progonima protestanata i rekatolizaciji čeških zemalja u 17. stoljeću alegorijski i subverzivno pozabavio kolektivističkom i totalitarnom presijom nad pojedincem u Češkoj nakon Praškog proljeća, Petranović je adaptirao s naglaskom na intimni i erotskim tenzijama obilježen međuodnos dvoje protagonista. Pritom nije uspio zadržati i politički sloj odnosno tenziju Šotolina romana, promišljeno izbjegavajući koristiti piščeve modernističke narativne postupke poput izmjene pripovjednih očišta i paralelne naracije. I intimna (erotska) i politička dimenzija tako ostaju neelaborirane, dramaturgija je površna i neuredna s nedovoljno profiliranim sporednim likovima, a završnica je krajnje ishitrena i bez očekivana raspleta. Riječ je o vizualno estetiziranom filmu sugestivno režiranih dijaloških scena, impresivne fotografije, efektno rekonstruiranoga povijesnog razdoblja i uvjerljivih glumačkih interpretacija, osobito Milana Pleštine i Livija Badurine.
Početak prikazivanja: premijerno na pulskom festivalu 17. srpnja 2004. godine, redovita kino-distribucija 25. studenog 2004. godine
Nagrade i festivali:
Pulski filmski festival 2004. godine – Zlatna arena za najbolju scenografiju
Sarajevo Film Festival 2004. godine
Međunarodni filmski festival u Šangaju 2004. godine
Međunarodni filmski festival u São Paulu 2004. godine
Filmski festival u Mill Valleyju 2005. godine – program World Cinema
Ukoliko primjetite netočne informacije ili pak imate ideju kako bi se ovu bilješku moglo unaprijediti, svakako nam javite.