Volim te film


Godina proizvodnje: 2006

Trajanje: 83 min

Tehnika: 35 mm, boja

Filmski rod: Igrani film


Režija:
Matanić, Dalibor

Produkcija:
Hrvatska radiotelevizija

Snimatelj:
Linta Branko

Sinopsis:
Mladi Zagrepčanin Krešo (Krešimir Mikić) uspješan je copywriter u jednoj marketinškoj agenciji, dobrostojeći momak u skladnoj vezi s privlačnom Anom (Ivana Krizmanić). No on i Ana ne provode dovoljno vremena zajedno, a i njegovi prijatelji još iz srednje škole, poput egoističnog Žaca (Bojan Navojec), većinom su isprazni tipovi koji se zabavljaju uz lake žene, alkohol i drogu. Nakon što jednog dana u pijanstvom izazvanoj automobilskoj nesreći skrivi smrt jedne žene, Krešo će pri transfuziji biti zaražen virusom AIDS-a, zbog čega će se njegov život preko noći promijeniti. Nakon što ga napusti djevojka dobit će otkaz, a polako će ga se početi odricati i prijatelji, sve do susreta s blagom Konobaricom (Ivana Roščić), samohranom majkom i osobom usamljenom poput njega.

Uloge:
Krešimir Mikić (Krešo), Ivana Roščić (Konobarica), Ivana Krizmanić (Ana), Zrinka Cvitešić (Djevojka sa skvoša), Nataša Janjić (Nataša), Leon Lučev (Mario), Bojan Navojec (Žac), Anđelo Jurkas (Robi), Ana Stunić (Eskort djevojka), Božidar Orešković (Krešin otac), Biserka Ipša (Krešina majka), Stefanija Aćimac (Gospođa u godinama), Miljenko Car (Gazda birtije), Zdenko Jelčić (Advokat), Alen Grozaj (Vjerojatno budući Anin ljubavnik)

Zemlja proizvodnje:
Hrvatska

Scenarij:
Dalibor Matanić

Glazba:
Jura Ferina, Pavle Miholjević

Montaža:
Tomislav Pavlic

Scenografija:
Željka Burić

Kostimografija:
Ana Savić Gecan

Komentar:
Izvorno televizijski film scenarista i redatelja Dalibora Matanića, naknadno prebačen na 35-milimetarsku vrpcu, angažirana je egzistencijalna drama na pulskom festivalu 2006. godine nagrađena Zlatnim arenama za najbolju fotografiju i montažu. Riječ je o djelu modernog stila i vizualne fakture koja se oslanja i na poetiku televizijskih reklama, a autor se u njemu na načelno zanimljiv i donekle intrigantan način pozabavio zagrebačkom „zlatnom mladeži“ i njezinom dekadencijom. Posrijedi je jednodimenzionalno, nedovoljno promišljeno i u cjelini nezrelo ostvarenje u kojem su stereotipni karakteri i šablonizirana sredina u kojoj se oni nalaze, kao i njihove konvencionalne intimne drame i međusobni odnosi, žrtvovani na račun estetike i vizualnog dojma. I na značenjskoj i na simboličkoj razini odveć pravocrtan i pojednostavnjen film dramaturški je neuvjerljiv i pretrpan klišejima, angažman se iscrpljuje u neartikuliranosti, pretencioznosti, predvidljivosti i patetici, a sporedni likovi su iznenađujuće plošni i nerealni.

Početak prikazivanja: televizijska premijera 18. prosinca 2005. godine, pulski filmski festival u srpnju 2006. godine

Nagrade i festivali:
Pulski filmski festival 2006. godine – Zlatne arene za najbolju fotografiju i montažu
Prix CIRCOM u Strasbourgu 2007. godine – najbolji europski TV-film
Festival Cinema tout Ecran u Ženevi 2006. godine – Nagrada Mladog žirija
International Silk Road Film Festival u Bursi 2006. godine – Nagrada publike