Godina proizvodnje: 2011.
Trajanje: 96 minuta
Tehnika: 35 mm, boja
Filmski rod: Igrani film
Režija:
Žaja, Tomislav
Produkcija:
Formula film d.o.o.
Geyser Filmproduction
Hrvatska radiotelevizija
Knut Ogris film production
Snimatelj:
Delić Mario
Sinopsis:
Desetogodišnja Manuša (Selma Ibrahimi) bistra je djevojčica iz zagrebačke romske obitelji, čija majka Aska (Aleksandra Balmazović) radi kao tajnica u tvornici žarulja, a otac Hrast (Rakan Rushaidat) svira trubu u pogrebnom orkestru. S njima živi i Manušina baka Ilonka (Sabina Ajrula), iskusna proročica koja obožava unuku i koja jedno jutro gatajući iz karata predskaže vlastitu smrt. Nakon što ubrzo mirno umre, Aska istog dana dobije otkaz, Hrast izgubi volju za sviranjem i počne piti, a Manušin ljubimac, tvor Baltazar, posijedi od stresa. Kad Manuša iz bakina oporučnoga pisma zaključi da su sve to posljedice prokletstva koje je davno bačeno na pokojnicu čiji se duh ne može sasvim smiriti, u otkrivanju tajne prokletstva pomoći će joj najbolji prijatelj Zdenko (Marin Arman Grbin)
Uloge:
Selma Ibrahimi (Manuša), Marin Arman Grbin (Zdenko), Aleksandra Balmazović (Aska), Rakan Rushaidat (Hrast), Sabina Ajrula (baba Ilonka), Krunoslav Šarić (Kasum), Vesna Pernarčić Žunić (psihologinja), Ljiljana Bogojević (učiteljica), Hana Cvijanović (Emica), Rene Rehak (Siniša), Dora Milenović (Maja), Marko Bočkar (Marko), Roni Lepej (Srećko), Anita Matić Delić (Piroška), Inge Appelt (Uršula), Zlatan Zuhrić (stariji policajac), Kristijan Potočki (mlađi policajac), Samir Vujčić (svećenik), Marija Tadić (prodavačica), Astrit Alihajdaraj (poštar), Ines Würth (apotekarica Dorica), Lena Politeo (Marjetica), Božidarka Frajt (Julči), Kostandinka Velkovska (Stefanija), Branka Cvitković (Vjera), Goran Grgić (grobar), Zoran Krejić (grobarov pomoćnik), Lea Vukmanić (Martina), Ksenija Pajić (Emicina mama)
Zemlja proizvodnje:
Hrvatska, Austrija, Makedonija
Scenarij:
Irena Krčelić
Glazba:
Vjeran Šalamon, Goran Trajkovski
Montaža:
Hrvoje Mršić
Scenografija:
Ivica Topčić
Kostimografija:
Blanka Budak
Komentar:
Kinematografski prvijenac redatelja Tomislava Žaje povremeno je poprilično nezgrapno režirana fantastična dječja mjuzikl-komedija u kojoj se komika ne uvijek uspješno i skladno isprepleće s fantastikom, mjuziklom i elementima horora, specijalni efekti su skromni i prilično traljavo izvedeni, glumački nastupi osobito djece nisu uvijek uvjerljivi i pretjerano ekspresivni, a u nekoliko tjeskobnijih motiva i situacija naznačen je odveć doslovan angažman. No sagledan u "trash" ključu, kao naslov omeđen izvedbenim, stilskim i financijskim ograničenijima kojima se prilagođava na autoironičan, samosvjestan i šarmantan način, film osvaja efektnim ublažavanjem tjeskobnijih scena sekvencama mjuzikla i humorom, solidnim narativnim ritmom te naglašenom afirmacijom Roma i njihova načina života, što jest prikazano donekle tezično, idealistički i beskonfliktno, ali u kontekstu cjeline funkcionira logično i uvjerljivo.
Početak prikazivanja: premijerno na pulskom festivalu 19. srpnja 2011. godine, redovita kino-distribucija 27. ožujka 2014. godine
Nagrade i festivali:
Pulski filmski festival 2011. godine – Nacionalni program
Ukoliko primjetite netočne informacije ili pak imate ideju kako bi se ovu bilješku moglo unaprijediti, svakako nam javite.