Ajde, dan... prođi... film


Godina proizvodnje: 2006.

Trajanje: 102 minute

Tehnika: 35 mm, crno-bijeli

Filmski rod: Igrani film


Režija:
Kluković, Matija

Produkcija:
Focus Media

Snimatelj:
Burnać Bojana

Sinopsis:
Film prikazuje mahom nevesele svakodnevice dvadesetak Zagrepčana koje muče osamljenost, besperspektivnost, neprilagođenost i nesposobnost samorealizacije. Sredovječna Martina (Višnja Pešić) zarobljena je u problematičnu braku s mužem na "privremenom" radu u Švicarskoj i frustrirana preranim majčinstvom. Njezin buntovni sin Martin (Filip Šuster) tinejdžer je koji već treći put kreće u posljednji razred osmoljetke i kojeg godinama muči nesanica. Jadranka (Simona Dimitrov-Palatinuš) je tridesetogodišnjakinja nezadovoljna vezom s neodgovornim Alenom (Leon Demšar), vječnim studentom i neprestano pospanim glazbenikom koji od stvarnosti bježi u snove. Čini se da je Martinova srodna duša njegova vršnjakinja Sanja (Petra Težak) koja se odrastavši u Njemačkoj nakon propasti obiteljske tvrtke nedavno vratila u Zagreb u kojem je muči osjećaj nepripadanja. Sanja živi kod bake i djeda (Marija Kohn i Ivan Džaja) koji sitnim svađama i međusobnim podbadanjima razbijaju letargičnu svakodnevicu. Neprilagođenost i nerazumijevanje okoline muče i Sanjinu sestričnu Tamaru (Nina Benović), pjesnikinju i slikaricu opsjednutu lijepim licima koja, kao i njen stariji brat Matija, (Stjepan Mataušić) mašta o bijegu i odlasku u inozemstvo. Matija se pak trenutno druži sa Stjepanom (Matija Kluković), egoističnim i narcisoidnim mladićem koji će se početi udvarati temperamentnoj konobarici (Antonija Stanišić), djevojci koja dvojici mladića ponudi smještaj.

Uloge:
Višnja Pešić (Martina), Filip Šuster (Martin), Petra Težak (Sanja), Nina Benović (Tamara), Petra Kurtela (Marta), Antonija Stanišić (Konobarica), Leon Demšar (Alen), Marija Kohn (baka), Ivan Džaja (djed), Simona Dimitrov-Palatinuš (Jadranka), Matija Kluković (Stjepan), Stjepan Mataušić (Matija), Asja Jovanović (Anita), Andrea Rumenjak (Karla), Milovanka Benović (Katarina), Jelena Hadži-Manev (Ana), Vilena Košutić (novinarka), Predrag Raos (bivši pilot), Ognjen Sviličić (konobaričin stanodavac), Irena Marković (konobaričina stanodavka), Mia Oremović (Martinina gošća), Stjepan Jimmy Stanić (Martinin gost), Borivoj Radaković (Martinin gost)

Zemlja proizvodnje:
Hrvatska

Scenarij:
Matija Kluković

Glazba:

Montaža:
Matija Kluković

Scenografija:
Jasmina Bolanča

Kostimografija:
Vesna Librić

Komentar:
Godine 2006. na Zagreb Film Festivalu mozaična egzistencijalna drama Ajde,dan... prođi... nagrađena je Zlatnim kolicima za najbolji hrvatski film u programu Kockice. Iste godine prikazana je u konkurenciji Libertas Film Festivala te sljedeće godine prikazana na festivalu u Rotterdamu i na 22. Cinema Jove International Film Festivalu u Valenciji. Debitantsko je to ostvarenje, u vrijeme finalizacije, dvadesetčetrigodišnjeg scenarista i redatelja Matije Klukovića. Film s proračunom od svega 250 tisuća kuna nastajao je pune tri godine, a posrijedi je urbana altmanovska drama podnaslovljena kao "dramski puzzle u 22 slike" i kao "dramski kolaž o ljudima koji imaju vremena", a riječ je o djelu u stvaranju za koje se autor nadahnuo klasikom Martin u oblacima Branka Bauera te koje se tematski, stilski i poetski najviše naslanja na hrvatske filmove realizirane tijekom šezdesetih godina, osobito na Živu istinu Tomislava Radića i Slučajni život Ante Peterlića. Kluković mahom pesimističnim i oporim tonovima oslikava jednolične egzistencije protagonista, pritom se ne pridržavajući dramaturških konvencija, koristeći kameru iz ruke i neobične kutove snimanja, baš kao i neočekivane montažne rezove i crno-bijelu fotografiju koja u izvedbi debitantice Bojane Burnać cjelini osigurava energičnost i ekspresivnost te dodatno podcrtava dokumentaristički ugođaj. Odluka da se fabularne linije ostave vrlo labavo dramaturški povezane rezultirala je djelomičnim izostankom koherentnosti, a manjak zbivanja pokušava se prikriti prevelikim brojem gdjekad ispraznih dijaloga i unutarnjih monologa likova. Problematične su i mjestimična doslovnost te povremena značenjska i simbolička pojednostavnjenost, kao i umetanje zamorne tirade Predraga Raosa koja uokviruje film.

Početak prikazivanja: premijerno kolovoz 2006. na Libertas Film Festivalu

Nagrade i festivali:
Zagreb Film Festival 2006. godine – Zlatna kolica za najbolji hrvatski film u programu Kockice
Libertas Film Festival 2006. godine – konkurencija
36. International Film Festival Rotterdam 2007., prikazivanje u programu Time & Tide
22. Cinema Jove International Film Festival 2007. godine – prikazan u natjecateljskoj selekciji