Datum i mjesto rođenja: 26. 6. 1943., Skopje
Jedan je od rijetkih filmskih autora koji se okušao kao snimatelj, redatelj, scenarist i montažer. Karijeru započinje kao amater šezdesetih godina i već tada njegov snimateljski rad biva zapažen (zapazio ga je Želimir Žilnik). Diplomirao je režiju na AGRFT (Akademija za gledališče, radio, film i televiziju) u Ljubljani gdje u to vrijeme ne postoji snimateljski odjel. S obzirom da ga najviše zanima snimanje i filmska kamera profesionalni rad na filmu započinje kao snimatelj. Snimio je brojne kratkometražne filmove i igrane (mnogi od njih pripadaju jugoslavenskom «crnom valu») u režiji Želimira Žilnika (Rani radovi, 1969), Lordana Zafranovića (Muke po Mati, 1975; Okupacija u 26 slika, 1978; Ujed anđela, 1984), Bate Čengića (Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji, 1971), Ivice Matića ( Žena s krajolikom, 1989), Vojka Duletiča ( Doktor, 1985), Dejana Šorka (Mala pljačka vlaka, 1984), Filipa Robar-Dorina (Ovnovi i mamuti, 1985), C. Stannera (Bio jednom jedan snješko, 1988), Juana Bautista Stagnara (Put na jug, 1988). U tri vlastita filma (Splav meduze, 1980; Crveni boogi, 1982; Umjetni raj, 1990) bio je i redatelj i snimatelj. Mnogo je snimao i za televiziju.
U autorskim kratkometražnim filmovima rado eksperimentira, filmovi su mu satirični i kritični. Danas je profesor filmske režije i kamere na ljubljanskoj Akademiji.
Hrvatski igrani filmovi koje je snimio za Lordana Zafranovića odlikuju se iznimnom ugođajnošću (svi) postignutom osmišljenom izgradnjom svjetla i jasnim, vrlo funkcionalnim oblikovanjem kolorističkog pristupa. Primjerice u filmu Muke po Mati on prigušenim interijernim osvjetljenjem u slici sugerira duševno i fizičko propadanje, pritisak, nemoć i udaljenost od vlastita bića, dok, nasuprot tome, primjerice uspjesi na ringu bivaju snimljeni u eksterijeru prepuna svjetla i sunca, što upućuje na prizore privremene sreće i uspjeha. U fotografskoj koncepciji filma provedena je ideja kontrasta svjetla i toplih boja (slobode) te tmine i hladnijih boja (neka vrsta zarobljeništva). Prizori na brodu u istom filmu otkrivaju Godinu kao vrsnog dokumentaristu. Godina vrlo uspješno spaja dva viđenja zbilje, realizam i stilizaciju. Kao i u Okupaciji u 26 slika, tako i u filmu Ujed anđela, Godina potvrđuje izniman smisao za prostor i atmosferu. Decentno komponira boje u kadru i gradi svjetlo tako da uvijek djeluje uvjerljivo. U filmu pronalazimo niz vrlo složenih pokreta kamere. U filmu Mala pljačka vlaka kamera daje maksimum koji se može ostvariti slikom u škrtu ambijentu kamenjara. Postignut je odgovarajući ugođaj, posebice u interijernim prizorima.
Nagrade ( u Hrvatskoj):
Nagrada poduzeća Foto i tvrtke Kodak Pathe za fotografiju u filmu Muke po Mati- Pula 1975.
Srebrna Arena za kameru u filmu Okupacija u 26 slika - Pula 1978.
Godina: 1984
Godina: 1975
Godina: 1978
Godina: 1984
Ukoliko primjetite netočne informacije ili pak imate ideju kako bi se ovu bilješku moglo unaprijediti, svakako nam javite.