Tragovi film


Godina proizvodnje: 2022.

Trajanje: 98 minuta

Tehnika: DCP, boja

Filmski rod: Igrani film


Režija:
Turić, Dubravka

Produkcija:
Kinorama, Tremora, Corona film

Snimatelj:
Radanović Damjan

Sinopsis:
Kao posljednji član nekada brojne obitelji, znanstvenica Ana suočava se s osobnom krizom, a antropološko istraživanje koje vodi isprepliće se s njezinim osjećajem izgubljenosti. Nizom podudarnosti, tragovi i simboli na stećcima postat će joj ujedno putokaz prema izlazu iz vlastite traume.

Uloge:
Nataša Škaričić, Nikša Butijer, Lana Barić, Mate Gulin, Tvrtko Jurić, Dragan Mićanović, Tanja Smoje, Marina Redžepović, Aleksandra Naumov, Barbara Nola

Zemlja proizvodnje:
Hrvatska, Litva, Srbija

Scenarij:
Dubravka Turić, Danijel Žeželj

Glazba:
Jonas Jurkūnas

Montaža:
Dubravka Turić

Scenografija:
Tajana Čanić Stanković

Kostimografija:
Željka Franulović

Komentar:
Poznata montažerka i istaknuta autorica kratkih igranih filmova (njezina Belladonna igrala je na Sundanceu i Veneciji, gdje je i pobijedila, a Trešnje u Cannesu) Dubravka Turić u 50. je godini života zabilježila dugometražni debi ostvarenjem Tragovi. Prevladavajućim dijelom to je film rafinirane atmosfere koji svoju protagonisticu, doktoricu antropologije koja, među ostalim, izučava fenomen mirila, hvata pretežno u stanjima samoće i (auto)refleksije, pogotovo nakon što je izgubila oca, posljednjeg preostalog srodnika iz nekoć veće obitelji. Ta atmosfera djelomično može podsjetiti na okvirni dio Babajina Izgubljenog zavičaja, pa donekle i na posljednji Babajin igrani film Kamenita vrata (ponajprije po zajedničkoj fascinaciji noćnim Zagrebom koji gotovo da postaje drugi glavni lik), te na Kuću na pijesku Ivana Martinca, poetički izolirane, meditativne klasike hrvatske kinematografije koji u njoj uglavnom nisu imali nastavljače. Šteta je, međutim, da ta dominantna atmosfera nije i ultimativna, nego se remeti nepotrebnim prizorima protagonističinih druženja s prijateljicama. Razumljivo je da je Turić imala potrebu postaviti kontrapunkt prevladavajućoj sugestiji meditativnosti, no za to bi bile dovoljne kratke scene opuštenog druženja s kolegicama s posla, dok je uvođenje prijateljice galeristice (Lana Barić) dramaturški posve suvišno. Dodatni su problem nepotrebna značenjska podcrtavanja, poput činjenice da je protagonističin brat umro i ostavio iza sebe prazninu, ili prečesto korištenje stihova slavne Eliotove Ljubavne pjesme J. Alfreda Prufrocka koje autorica postavlja kao lajtmotiv, iako bi efektnije bilo da su korišteni oskudnije. Za film bi bilo bolje i da je intenzivirana misterioznost znakova koji takoreći na svakom koraku okružuju junakinju, te da je planinska udolina u Dalmatinskoj zagori, kamo ju je prijatelj iz djetinjstva (efektna epizoda Nikše Butijera) doveo da joj pokaže zemlju koju je naslijedila od oca, dobila neki svoj poseban prostor u cjelini djela. Tragovi su trebali biti radikalniji rad u smislu eksperimentiranja narativno-stilskim sastavnicama (dobar je primjer pseudodokumentarac o mirilima, dojmljiv segment filma), ali Dubravka Turić nije odlučila prodornije ići tim smjerom. Njezin film tako ostaje solidan rad vrijedan respekta, ali podosta udaljen od ispunjenja svih svojih potencijala.

Početak prikazivanja: redovna hrvatska kino distribucija 12. siječnja 2023.

Nagrade i festivali:
- Međunarodni filmski festival u Varšavi, 2022.
- Zagreb Film Festival, 2022.
- Međunarodni festival mediteranskog filma u Valenciji, 2022.
- Flmski festival Black Nights u Tallinnu, 2022. 
- Međunarodni filmski festival u Santa Barbari, 2023.
- Međunarodni filmski festival u Beogradu FEST, 2023.
- Pariški festival europskog filma L’Europe autour de l’Europe, 2023. – Prix Sauvage za najbolji dugometražni film
- Filmski festival Unrestricted View, London, 2023. – Nagrada za najbolji strani dugometražni film, Posebno priznanje za režiju, Posebno priznanje za glavnu žensku ulogu
- Indy Film Fest, Indianopolis, 2023.
- Pulski filmski festival, 2023. – Zlatna arena za najbolju montažu, Zlatna arena za najbolji zvuk, Zlatna arena za najbolju masku