Godina proizvodnje: 1957
Trajanje: 93 minute
Tehnika: 35mm standard, c/b
Filmski rod: Igrani film
Režija:
Tanhofer, Nikola
Produkcija:
Jadran film
Snimatelj:
Zalar Slavko
Sinopsis:
Mladi liječnik Jure vraća se nakon deset godina u rodno primočvarno mjesto Krnje, kako bi preuzeo službu od lokalnog liječnika Ðuke Radića koji uskoro odlazi u mirovinu. Jurina mondena supruga Vera nije najsretnija što Jure preuzima službu u tako zaostalom kraju, no on osjeća da se mora odužiti starom liječniku koji je bio najbolji prijatelj njegova pokojnog oca i pomagao mu nakon očeve smrti na studiju u Zagrebu. Lokalni stanovnici međutim više povjerenja imaju u močvarnu vračaru i nadrilječnicu zvanu Čarka, majku zlokobnog Radaka koji je navodno poginuo 1945. Stoga Jure gotovo i nema pacijenata, a njegov pokušaj da cijepi seosku djecu protiv tifusa završava fijaskom. Jedinog naklonog čovjeka među stanovnicima močvarnih sela Jure pronalazi u mladom Miji Kladaru, a sve više se zbližava i sa 17-godišnjom Ðukinom kćerkom, privlačnom i ljupkom Bojkom. Nekako u vrijeme Jurina dolaska, u kraju su učestali sumnjivi smrtni slučajevi, sve redom utopljenika u močvari...
Uloge:
Boris Buzančić (Jure), Mira Nikolić (Bojka), Zvonimir Rogoz (Ðuka Radić), Zlata Perlić (Vera), Ivan Šubić (Albert Vidas), Mia Oremović (Vidasova žena), Antun Vrdoljak (Mijo), Vjera Simić (Čarka), Ljubo Tadić (Radak), Mladen Šerment (kočijaš) i dr.
Zemlja proizvodnje:
Federativna Narodna Republika Jugoslavija (Narodna Republika Hrvatska)
Scenarij:
Nikola Tanhofer (prema ideji Pere Budaka)
Glazba:
Milo Cipra
Montaža:
Radojka Ivančević
Scenografija:
Zdravko Gmajner
Kostimografija:
Olga Maruševski
Komentar:
Prvijenac Nikole Tanhofera izvanredno je uspio spoj socijalne melodrame i triler-horora, a velike vrline filma su sjajna ambijentacija (slikovito močvarno područje Kopačkog Rita), sugestivna atmosfera, profiliranje niza živopisnih likova i odlične glumačke kreacije. Osobito se ističe moderan lik mlade djevojke-nimfete (vizualno iznimno dojmljiva Mira Nikolić), dok se sitne mane mogu pronaći u povremeno anakronom odnosno suviše na ekspresionističko nasljeđe oslonjenom vizualnom izričaju, no s druge strane film sadrži i nekoliko režijskih bravura u tretmanu mobilne kamere. U kontekstu tadašnje hrvatske i jugoslavenske kinematografije žanrovski smion i narativno suveren, Nije bilo uzalud jedan je od najzanimljivijih debija hrvatske filmske povijesti.
Dozvola za prikazivanje: od 2. veljače 1957.
Izvoz: Mađarska, Kina, Poljska, Sovjetski Savez, DR Njemačka, Egipat, Rumunjska
Ukoliko primjetite netočne informacije ili pak imate ideju kako bi se ovu bilješku moglo unaprijediti, svakako nam javite.