Mare film

1. Početna
2. Filmovi
3. Mare

---

Godina proizvodnje: 2020.

Trajanje: 84 minute

Tehnika: DCP, boja

Filmski rod: Igrani film

---

Režija:
Štaka, Andrea

Produkcija:
Okofilm Productions, Dinaridi film, SRF, SRG SSR, ZDF/ARTE

Snimatelj:
Zubčević Erol

Sinopsis:
Mare nikada nije letjela avionom. Živi u blizini aerodroma s mužem Đurom i troje tinejdžerske djece; voli svoju obitelj, no ponekad se osjeća gotovo kao strankinja u vlastitom domu. Žudeći za promjenom i nepoznatim, ona promatra avione kako lete iznad nje. Kada se u susjednu kuću useli stranac, poljski predradnik Piotr, Mare će osjetiti da joj se budu uspavani libido i stavlja svoj život na kušnju.

Uloge:
Marija Škaričić, Goran Navojec, Mateusz Kosciukiewicz, Mirjana Karanović, Ivana Roščić, Zdenko Jelčić, Nikša Butijer

Zemlja proizvodnje:
Švicarska, Hrvatska

Scenarij:
Andrea Štaka

Glazba:
Ephrem Lüchinger

Montaža:
Redžinald Šimek, Thomas Imbach

Scenografija:
Jana Plećaš

Kostimografija:
Sara Giancane, Valentina Vujović

Komentar:
Mare, švicarsko-hrvatska koprodukcija švicarske sineastice hrvatsko-bosanskohercegovačkog g porijekla Andree Štake, treći je autoričin film nakon debitantske Gospođice kojim je još 2006. pobijedila na uglednom festivalu u Locarnu, i znatno slabijeg Cure: Život druge iz 2014. U sva tri filma autorica se bavi protagonisticama s područja bivše Jugoslavije, u prvom kao emigrantima u Zürichu, u drugom se radnja događa u Dubrovniku u doba Domovinskog rata, a u središtu je tinejdžerica koja se vraća u 'staru' domovinu iz Švicarske gdje je rođena, dok je u trećem, smještenom u okružje dubrovačkog aerodroma Ćilipi u Konavlima, centralni lik sredovječna supruga i majka troje djece, željna iskoraka iz rutine obiteljskog života. Naslovna protagonistica Mare (Marija Škaričić) živi u tzv. tipičnoj dalmatinskoj obitelji, na granici topline međusobne privrženosti i dosadne rutine koja odvodi u emocionalnu tupost. Familija je konzervativna na 'normalan' način, muž radi, žena je nezaposlena i brine o djeci, nema tu obiteljskog nasilja ili bilo čega ekscesnog osim povremenih, neagresivnih simptoma PTSP-a u Marina supruga Đure (Goran Navojec), djelatnika aerodromskog osiguranja, dobroćudnog patrijarhalca koji svoju suprugu evidentno voli. I ona voli njega, ali nekog erotskog žara s njezine strane više nema. S jedne strane, Mare se doima zadovoljnom – ima 'normalnu' obitelj s 'normalnim' problemima (sin srednjoškolac problematična je ponašanja), s druge, osjeća da nešto u životu propušta. Jer u njoj još ima tragova mladosti i modernosti, pa kad slučajno upozna poljskog radnika s obližnjeg gradilišta (Mateusz Kosciukiewicz), muškarca u znatno boljem tjelesnom stanju i svježijeg duha od njezina supruga, u njoj se probudi čežnja za iskorakom, promjenom, pri čemu ni sama ne zna želi li da to bude nešto trajnije, ili da sve ostane samo avantura. Andrea Štaka prvu polovicu filma dobro gradi – prikazuje svakodnevicu tzv. prosječne obitelji niže srednje klase na način koji se čini istovremeno autentičnim i stereotipnim, naprosto stoga što autentičan odraz zbilje, a ovaj film tome teži, takoreći nužno mora uključiti i neke klišeje. Međutim oko sredine narativa, kad je temeljna situacija definitivno postavljena i učvršćena te kad treba napraviti prijelaz prema sljedećoj fazi, tj. uvesti ključnu problemsku situaciju, autorica radi ishitreni skok. Bez dostatne psihološke pripreme, misleći da je temeljit prikaz rutinske egzistencije dovoljna motivacija, ona iznenada baca svoju protagonisticu u ruke poljskom gastarbajteru, i to u njezinoj vlastitoj kući, što u kontekstu patrijarhalne sredine djeluje još neuvjerljivije. Uopće, njihovi preljubnički susreti, kod nje ili njega, u konzervativnoj, prostorno skučenoj sredini gdje su takoreći na pladnju izloženi pogledima susjeda i obližnjih radnika, doimaju se vrlo nerealističnima, što bode oči u filmu naglašeno realističkog prosedea. Uz to, lik Poljaka postoji tek kao dramaturška funkcija. Balast je i povremeno tvrd feministički angažman, dok je bolji dio filma režija u užem smislu, uključujući odličan rad kamerom iz ruke i fotografiju uglednog Erola Zubčevića, kao i vrlo siguran nastup Škaričić i Navojca u glavnim ulogama.

Početak prikazivanja: redovna švicarska kino distribucija (njemačko govorno područje) 12. ožujka 2020.; redovna švicarska kino distribucija (francusko govorno područje) 9. lipnja 2020.; redovna švicarska kino distribucija (talijansko govorno područje) 15. listopada 2020.; redovna hrvatska kino distribucija 4. listopada 2020.

Nagrade i festivali:
- Međunarodni filmski festival u Berlinu, 2020.
- Pulski filmski festival, 2020.  - Sarajevo Film Festival, 2020. – Srce Sarajeva za najbolju glumicu (Marija Škaričić); Nagrada CICAE
- Splitski filmski festival – Međunarodni festival novog filma, 2020.
- CinEast – Festival srednjoeuropskog i istočnoeuropskog filma, Luxembourg, 2020. –Posebna nagrada žirija - Filmski festival Five Lakes, Starnberg/Gauting/Seefeld/Wessling/Wörtsee, 2020. 
- Međunarodni festival ženskog filma u Seulu, 2020.
- Međunarodni filmski festival u Haifi, 2020. 
- Festival suvremenog filma Black Canvas, Ciudad de México, 2020. 
- Filmski festival Al Este, Lima, 2020. – Nagrada publike
- Filmski festival Al Este, Medellin, 2020. – Glavna nagrada
- Filmski festival Al Este, Buenos Aires, 2020. - Posebno priznanje
- Films Femmes Méditerranée, Marseille, 2020.
- Mostar Film Festival, 2020. – Nagrada za najbolju glumicu (Marija Škaričić)
- Tuzla Film Festival, 2020.
- Mostra de València – Cinema del Mediterrani, 2020.
- Eastern Neighbours Film Festival, Haag, 2020.
- Međunarodni filmski festival u Solunu, 2020.
- Filmski festival Europske unije u Indiji, New Delhi, 2020.
- Festival europskog filma u Sevilli, 2020. 
- Festival mediteranskog filma u Aleksandriji, 2020. 
- Zagreb Film Festival, 2020. 
- Međunarodni festival art-house filma u Batumi, 2020.
- Festival mediteranskog filma u Bruxellesu – Cinemamed, 2020. 
- Festival autorskog filma, Beograd, 2020.
- Festival filmova o ljudskim pravima Fast Forward, Podgorica, 2020.
- Filmski festival u Solothurnu, 2020. – Grand Prix
- Solothurn Film Festival, 2021.
- Međunarodni filmski festival u Tromsøu, 2021.
- Oslo Pix Film Festival, 2021.
- Međunarodni festival ženskog filma Créteil, 2021.
- Crossing Europe Linz Film Festival, 2021.
- Belas Artes de São Paulo, 2021.
- SEEfest – Filmski festival jugoistočne Europe, online, 2021. – Nagrada za najbolji dugometražni igrani film; Legacy Acting Award (Marija Škaričić)
- Balkan Film Festival, Rim, 2021.