Život je truba film

1. Početna
2. Filmovi
3. Život je truba

---

Godina proizvodnje: 2015

Trajanje: 92 minute

Tehnika: DCP, boja

Filmski rod: Igrani film

---

Režija:
Nuić, Antonio

Produkcija:
Artikulacija Production
Baš Čelik
Film and Music Entertainment
Hrvatska radiotelevizija
Propeler Film
Staragara
Zagreb Film Festival

Snimatelj:
Jovanov Gonzo Radislav

Sinopsis:
Boris Burić zvan Bura (Bojan Navojec) momak je iz dobrostojeće zagrebačke obitelji mesara Zdravka (Zlatko Vitez). Bura je dobrodušan ali nepopravljivo lijen mladić koji ne želi poput brata Drageca (Goran Navojec) raditi u očevoj klaonici i koji za sebe tvrdi da je jazz-trubač, premda zbog treme još nije imao pravi nastup s bendom. Nakon što se oženi trudnom Janom (Iva Babić), kćerkom obrazovanih i pomalo dekadentnih roditelja Klare (Ksenija Marinković) i Slavena (Filip Šovagović), kojima imponira Janina udaja za sina bogatog mesara, Bura će kao i Dragec nastaviti živjeti od očeva novca. No sve će se početi mijenjati nakon otkrića da je Dragec ovisnik o kocki koji je kartajući s prijateljem i očevim knjigovođom Pikom (Filip Križan) upao u velike dugove, te da bi Piko mogao biti Zdravkov izvanbračni sin.

Uloge:
Bojan Navojec (Boris), Iva Babić (Jana), Zlatko Vitez (Zdravko), Mirela Brekalo Popović (Marija), Goran Navojec (Dragec), Filip Šovagović (Slaven), Ksenija Marinković (Klara), Filip Križan (Piko), Nika Burđelez (Kolegica s posla), Bogdan Diklić (Svećenik), Ivan Magud (Šef sale), Tara Rosandić (Konobarica), Ivan Ožegović (Redar br. 1), Nikola Barišić (Redar br. 2), Erna Rudnički (Kuma)

Zemlja proizvodnje:
Hrvatska, Slovenija, Srbija, Crna Gora, Velika Britanija

Scenarij:
Antonio Nuić

Glazba:
Hrvoje Štefotić

Montaža:
Marin Juranić

Scenografija:
Nedjeljko Mikac

Kostimografija:
Morana Starčević

Komentar:
Treći redateljski projekt scenarista i redatelja Antonija Nuića komedija je u čijem su fokusu obiteljski odnosi među likovima obilježenima manjim ili većim nedostacima. Nuić poštuje, voli i razumije svoje likove, suosjeća s njima i ne osuđuje njihove postupke, i upravo njihove mane predstavljaju glavni segment afirmativnog odnosa prema likovima. Priča je smještena u milje zagrebačkog dobrostojećeg građanskog sloja, likovi se profiliraju kroz obične svakodnevne detalje i dijelom ritualizirana obiteljska druženja, dominantni altruizam i empatični humor počivaju na kombinaciji komedije karaktera, mentaliteta i situacije, a rad s prirodnim, opuštenim i šarmantnim glumcima je sjajan, zbog čega cjelina manjim dijelom podsjeća na filmove Kreše Golika, a više duguje poetici i izvedbenom prosedeu Mikea Leigha. Soundtrackom na kojem su evergreeni među ostalima Ive Robića, Drage Mlinareca i Jure Stublića, te sekvencama protagonistovih vožnji bicikla kroz grad film funkcionira i kao posveta Zagrebu, kao svojevrsno ljubavno pismo gradu.

Početak prikazivanja: premijerno na Filmskom festivalu u Varšavi 15. listopada 2015. godine, redovita kino-distribucija 3. prosinca 2015. godine

Festivali:
Pulski filmski festival 2016. godine
Filmski festival u Varšavi 2015. godine
FEST – Međunarodni filmski festival u Beogradu 2016. godine
Međunarodni filmski festival u Sofiji 2016. godine
Međunarodni festival srednjoeuropskog i istočnoeuropskog filma goEast 2016. godine
Festival europskog filma u Calgaryju 2016. godine