Serafin, svjetioničarev sin film


Godina proizvodnje: 2002

Trajanje: 103 minute

Tehnika: Super 16 mm Kodak prebačen na 35mm, boja

Filmski rod: Igrani film


Režija:
Ruić, Vicko

Produkcija:
Synchro film
Maydi film i video
Hrvatska radiotelevizija

Snimatelj:
Jesenković Silvio

Sinopsis:
Nakon djetinjstva na izoliranom svjetioničarskom otoku, gdje je prisustvovao emocionalnim patnjama voljene majke koju je njezin muž i njegov otac otvoreno varao s mladom guvernantom, mladi Serafin postaje časnik austro-ugarske vojske u provincijskom hrvatskom mjestašcu. Tamo upozna zavodljivu djevojku Crvenu na koju troši sve što ima. Serafin je zaljubljenik u ptice, idealist koji ne želi sudjelovati u ratu i stoga simulira ludilo. Završi u umobolnici...

Uloge:
Vjekoslav Janković (Serafin), Barbara Prpić (Crvena), Ivo Gregurević (Serafinov otac), Vanja Drach (major), Nada Gaćešić-Livaković (Serafinova majka), Mia Begović (guvernanta), Davor Jureško (Kozlović), Galliano Pahor (Škrtić, šef štedionice)

Zemlja proizvodnje:
Republika Hrvatska

Scenarij:
Vicko Ruić (prema romanu Bauk Ulderika Donadinija)

Glazba:

Montaža:
Slaven Jekauc

Scenografija:
Jure Amižić

Kostimografija:
Ruta Knežević

Komentar:
Nakon ne baš uvjerljivog okušavanja u poetici art filma s prvijencem Nausikaja, Vicko Ruić osjetno je bolje kreativne dosege ostvario Serafinom, svjetioničarevim sinom. Iznova izražajan vizualni izričaj ovdje je prisnažen znatno većim stupnjem narativne kompetencije, a film sadrži i elemente erotskog sadomazohizma, do njegove pojave (gotovo) neviđene u hrvatskoj dugometražnoj produkciji. Serafin, svjetioničarev sin uvršten u natjecateljski program festivala u Montrealu (koji je u to doba imao status festivala A kategorije), a na Pulskom festivalu nagrađen je Zlatnom arenom za najbolju fotografiju. Prikazan je i na festivalima u Torontu i Moskvi.