Slučajni prolaznik film


Godina proizvodnje: 2012.

Trajanje: 80 minuta

Tehnika: DCP, 35 mm, boja

Filmski rod: Igrani film


Režija:
Patljak, Jozo

Produkcija:
Alka film

Snimatelj:
Trajković Miodrag

Sinopsis:
Temperamentna Ona (Elizabeta Kukić) i povučeni On (Igor Hamer) par su zagrebačkih klošara koji unatoč čestim međusobnim svađama dijele zajednički stambeni prostor, pri čemu je plahi On nesretno zaljubljen u Nju, ocvalu pankericu i buntovnicu. Dok On sitan novac zarađuje skupljanjem plastičnih boca po kantama za smeće, Ona razočaranje zbog upropaštena života utapa u alkoholu i cinizmu, a jedina osoba do koje joj je uistinu stalo je njena kći (Josipa Patljak). No nitko ne zna da On s bogatim stricem (Goran Grgić) dijeli pravo na nasljedstvo kojeg se u potpunosti želi domoći stric. Nakon što se On u vezi s time obrati stricu, u zbivanja će se umiješati šef kontejnerske mafije (Slaven Knezović), koji prema stričevu nalogu angažira svog batinaša zvanog Štruca (Neven Aljinović Tot) da premlati Njega. Sve će se dodatno zakomplicirati kad stric dade nalog za nećakovo ubojstvo.

Uloge:
Elizabeta Kukić (Ona), Igor Hamer (On), Josipa Patljak (Njezina kći), Neve Aljinović Tot (Štruca), Goran Grgić (Njegov stric), Slaven Knezović (šef kontejnerske mafije), Vlado Lončarić, Gordan Lopac (D.J. Medo), Kristijan Milić, Antonio Nuić, Stanislav Tomić

Zemlja proizvodnje:
Hrvatska

Scenarij:
Jozo Patljak, prema radijskom dokumentarcu "Kata i Leon"

Glazba:
Branimir Mihaljević

Montaža:
Dubravko Slunjski

Scenografija:
Veronika Gamulin

Kostimografija:
Veronika Gamulin

Komentar:
Godine 2012. na pulskom festivalu ovjenčana Posebnom Zlatnom arenom za tehnološku inovaciju, na radijskom dokumentarcu "Kata i Leon" temeljena urbana socijalna krimi-drama producenta te dugometražnog scenarističkog i redateljskog debitanta Joze Patljaka prvi je hrvatski film realiziran 3D-tehnologijom. Posrijedi je dominantno film stanja, a ne zbivanja, u kojem je teško uočiti konkretniju priču i izraženiju naraciju, karakteri protagonista i odnosi među njima predočeni u nekovrsnim cikličkim segmentima. Socijalni kontekst prikazan je nerealno, pretjerano stilizirano i dobrano artificijelno, zbog čega cjelina povremeno zadobiva neželjen parodijski i trash-prizvuk. Likovi i njihova psihofizička stanja dovoljno su učinkovito profilirani, Elizabeta Kukić i Igor Hamer uvjerljivi su interpretatori, režija je razmjerno zanimljiva i dostatno artikulirana, jedini uočljiviji 3D-efekt je kadar u kojem nekoliko kapi vode klizi ekranom, a uporaba 3D-tehnologije u urbanoj socijalnoj drami art-predznaka ovaj film čini kuriozitetom i izvan granica hrvatske kinematografije.

Početak prikazivanja: premijerno na pulskom festivalu 22. srpnja 2012. godine, redovita kino-distribucija 7. svibnja 2013. godine

Nagrade i festivali:
Pulski filmski festival 2012. godine – Posebna Zlatna arena za tehnološku inovaciju

Nadopunjavanje informacija

Ukoliko primjetite netočne informacije ili pak imate ideju kako bi se ovu bilješku moglo unaprijediti, svakako nam javite.